Bošnjaković, Fran (Zagreb, 12. I. 1902 – Stuttgart, 1. X. 1993), strojarski inženjer, termodinamičar svjetskoga glasa.

U Zagrebu je završio gimnaziju i započeo studij strojarstva, koji je nastavio na Visokoj tehničkoj školi u Dresdenu (TH Dresden), gdje je diplomirao 1925. i doktorirao 1928. disertacijom Brennstoffanalyse mit Bombe, Manometer u. Orsatapparat. Od 1926. radio je kao asistent na Tehničkome fakultetu u Zagrebu, od 1928. kao znanstveni suradnik na dresdenskoj školi. U strojarskom laboratoriju te škole radio je kao suradnik Richarda Molliera; 1931. ondje je postao docent. Kako je dolaskom nacista na vlast njegov znanstveni razvoj u Njemačkoj bio zaustavljen, 1933. prihvatio je poziv Tehničkoga fakulteta u Beogradu, na kojem je postao izvanredni profesor termodinamike. Od 1936. zaposlen je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1937. imenovan redovitim profesorom za kolegije Nauka o toplini, Kompresori i rashladni strojevi, Teorija parnih strojeva, te Termodinamika i termotehnika. Dekan toga fakulteta bio je 1940–43., te ponovno 1945. kada ga je novoizabrana vlast zadužila za pokretanje nastavnoga procesa koji je pred kraj rata potpuno zamro. Potkraj 1945., zbog toga što je kao stručnjak za termodinamiku goriva tijekom rata bio član ravnateljstva tvrtke Motormetan, osuđen je na dvije godine prisilnoga rada bez lišenja slobode te do 1947. nije djelovao na Zagrebačkome sveučilištu. Rehabilitiran, 1951. postao je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Od 1953. bio je redoviti profesor Visoke tehničke škole u Braunschweigu (TH Braunschweig), gdje je postao predstojnik katedre za tehničku termodinamiku i direktor Termotehničkog instituta (Wärmetechnisches Institut). Od 1961. radio je na Visokoj tehničkoj školi u Stuttgartu (TH Stuttgart), gdje je pokrenuo Institut za termodinamiku zrakoplovstva i svemirskih letova (Institut für Thermodynamik der Luft- und Raumfahrt) i vodio ga do umirovljenja 1968. Potom je nekoliko godina bio gostujući predavač na sveučilištima u SAD-u. Tijekom rada u inozemstvu kontinuirano je surađivao s hrvatskim znanstvenicima iz područja tehničke termodinamike i kao predavač gostovao u Zagrebu i Rijeci te sudjelovao u radu znanstvenih simpozija.

Bavio se eksperimentalnim i teorijskim radom vezanim uz termodinamiku binarnih smjesa i tehničkih procesa kojima su one osnova (rashladni strojevi, ejektori; procesi otparavanja i sušenja, kristalizacija iz otopina i dr.), problemima izgaranja i rasplinjivanja, termodinamikom plinskih plazmi pri vrlo visokim temperaturama, svojstvima disociranih i ioniziranih plinova te njihovim ponašanjem pri velikim brzinama, kao i tehničkim mogućnostima korištenja Sunčeve energije. Za prikaz rezultata istraživanja razvio je posebnu grafičku metodu. Životno mu je djelo opsežni udžbenik tehničke termodinamike. Prvo izdanje tog udžbenika izašlo je 1935. u Dresdenu pod naslovom Technische Thermodynamik. Od tada je objavljeno sedam proširenih i poboljšanih izdanja na njemačkom i pet izdanja na hrvatskom jeziku, uz prijevode na ruski i engleski. Hrvatsko izdanje u tri dijela naslovljeno je Nauka o toplini. Udžbenik je priznat u svijetu i na njemu su odgajani mnogobrojni naraštaji inženjera.







Počasnim profesorom Tehničkoga fakulteta u Zagrebu imenovan je 1953., a počasnim doktorom Sveučilišta u Zagrebu 1970; dopisni je član HAZU-a (1940. i 1992), redoviti član akademije znanosti u Heidelbergu (Heidelberger Akademie der Wissenschaften; 1969). Po njemu je nazvana godišnja nagrada, osnovana 1994., koju Sveučilište u Zagrebu dodjeljuje za dostignuća u tehničkim znanostima.