Centar za istraživanje mora (CIM), javna oceanografska znanstvenoistraživačka ustanova RH u sastavu → Instituta Ruđer Bošković; IRB (sv. 4) iz Zagreba, osnovana 1891. kao postaja Berlinskoga akvarija sa sjedištem u Rovinju.

Početak rada

Nakon osnutka Zoološke postaje u Trstu (1875), koja zbog zagađene lučke vode nije u potpunosti zadovoljavala potrebe Berlinskog akvarija, njemački prirodoslovac i direktor Akvarija Otto Hermes (1838–1910) osnovao je 1891. postaju Berlinskog akvarija (Station des Berliner Aquariums) u Rovinju. Ta podružnica Akvarija osnovana je radi prikupljanja i opskrbe živim materijalom i morskom vodom, a zbog čistog mora i mirne okoline poslovala je uspješno. Postaja je imala akvarij, prostorije za znanstvena istraživanja, → istraživački brod (sv. 1) Rudolf Virchow i brodicu Hermes, pogonjene parnim strojem, te jedrenjak i brodicu na vesla. Tijekom vremena osnovana je i knjižnica. Zbog povećana zanimanja europskih znanstvenika i istraživača, prostor je 1900. znatno povećan, uređen je manji botanički vrt autohtonoga bilja, a naziv je promijenjen u Zoološka postaja Rovinj (Zoologische Station Rovigno). Njezin je uspjeh u radu upotpunjen gostovanjima znanstvenika Fritza Richarda Schaudinna (1871−1906), zaslužnoga za razvoj protozoologije, Stanislava Prowazeka (1875−1915), mikrobiologa, te ornitologa i herpetologa Antona Reichenowa (1847−1941). Postaja je imala suvremeno opremljene laboratorije za klasična biološka istraživanja, provođena su oceanografska istraživanja (→ oceanografija; sv. 4), a istraživačkim brodom Rudolf Virchow 1907. i 1909. provedena su prva sustavna istraživanja planktona na Jadranu.







Nakon Berlinskog akvarija, postaju je od 1911. vodilo berlinsko Društvo car Vilim za unaprjeđenje znanosti (Kaiser-Wilhelm-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften). Donacijama poljskoga znanstvenika Paula Schottländera (1870−1938) postaja je stekla nov istraživački brod Albatross, brodicu sa staklenim dnom (1913) te podmornicu Loligo (1914), prvu na svijetu napravljenu isključivo za znanstvena istraživanja, izgrađenu u riječkom Ganz-Danubius brodogradilištu i tvornici motora (danas → 3. maj; sv. 1).

Razdoblje I. svj. rata i međuraća

Tijekom I. svj. rata postaja je bila zatvorena, a nakon rata (od 1918) djelovala je pod talijanskom upravom kao Zoološka postaja Rovinj (Stazione Zoologica di Rovigno) te od 1920. kao Institut za biologiju mora Jadrana (Istituto di biologia marina per l’Adriatico). Inventar je obogaćen onim zatvorene Zoološke postaje u Trstu i motornim brodom S. Marco, a istraživanja su usmjerena na planktologiju i ihtiologiju te suzbijanje malarije u Istri.

Zbog daljnjeg zanimanja istraživača i znanstvenika, 1931. dogovorena je zajednička njemačko-talijanska uprava te je naziv promijenjen u Njemačko-talijanski institut za biologiju mora u Rovinju (Deutsch-italienisches Institut für Meeresbiologie zu Rovigno, odn. Istituto italo-germanico di biologia marina di Rovigno d’Istria), s dvama ravnateljima. Znanstvenici toga instituta bavili su se taksonomijom, ekologijom i fiziologijom morskih organizama, a provedena su i opsežna kvantitativna istraživanja životnih zajednica morskoga dna sjevernoga i srednjega Jadrana. Od 1932. izdavali su se časopisi Thalassia i Note.

Razdoblje od II. svj. rata do danas

Godine 1943. Institut je ponovno zatvoren, znanstvena oprema i knjižni fond od 15 000 svezaka odneseni su u Italiju i manjim dijelom u Njemačku, a zgrada je oštećena.

Institut je ponovno otvoren 1948. kao dio splitskog → Instituta za oceanografiju i ribarstvo (sv.4), pod nazivom Institut za ribarstvenu biologiju. Promjenom uprave naziv je 1952. promijenjen u Institut za biologiju mora JAZU. Uz klasična biološka i hidrografska istraživanja (→ hidrografija; sv.1), radilo se na uzgoju kamenica i dagnji, od 1950-ih koristio se motorni istraživački brod Bios (do 1969), 1956−91. ponovno se izdavalo glasilo, Thalassia Jugoslavica, te se radilo na obnovi zgrade. Veći dio knjižnoga fonda vraćen je 1961. Pod nazivom Biološki institut JAZU, 1960−63. bio je spojen s Biološkim institutom u Dubrovniku te djelomično sa Sveučilištem u Zagrebu. Institut je 1962. dio prostora ustupio Laboratoriju za morsku radiobiologiju Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba, a od 1967. djelovao je pod zajedničkom upravom IRB-a, JAZU-a i Sveučilišta u Zagrebu.

Institut je 1969. postao sastavnim dijelom IRB-a, kada je dobio današnji naziv – Centar za istraživanje mora. Istraživanja su dodatno proširena na ekofiziologiju i hidrografiju sjevernoga Jadrana. Akvarij centra moderniziran je 1971. te je dostupan javnosti. Od 1972. CIM se koristi nekadašnjim brodom minolovcem JRM-a preuređenim za znanstvena istraživanja na moru Vila Velebita, od 1977. istraživačkom brodicom Burin, od 2003. istraživačkom brodicom Triton. CIM raspolaže bankom osnovnih oceanografskih podataka u nizu od 1969., zoološkom dokumentacijskom zbirkom od 1100 vrsta jadranskih beskralješnjaka i riba, herbarijem s približno 400 vrsta morskih alga i cvjetnica te knjižnim fondom od 20 000 svezaka.

Današnja je CIM-ova djelatnost usmjerena na osnovna i primijenjena istraživanja iz biološke, kemijske i fizikalne oceanologije, koja uključuju procese i dinamiku u trofičkim razinama i među njima, ispitivanja dinamike vodenih masa, istraživanja flore, faune i životnih zajednica, ekološka, fiziološka i genetska istraživanja morskih organizama te učinke zagađenja, praćenje zagađenja i kvalitete mora, ispitivanja eutrofikacije, te nastavnu djelatnost na razini poslijediplomskih studija. Centar se sastoji od pet laboratorija: za evolucijsku ekologiju, morsku ekotoksikologiju, morsku mikrobnu ekologiju, morsku nanotehnologiju i biotehnologiju te procese u ekosustavu. Ima četrdesetak zaposlenih znanstvenika.