DIP Delnice, drvnoindustrijsko poduzeće iz Delnica, osnovano 1950. na temeljima dugogodišnje tradicije šumarskih i drvnih poduzeća delničkoga kraja.

Korijeni

Obitelj Zrinski je u XVI. st. svoje pilane imala u Srednjem Jarku i na potoku Maloj vodi kraj Lokava, a 1638–41. Petar Zrinski je uz topionice i kovačnice izgradio i pet pilana u Liču. Oko 1780. vlasnici brodskoga šumskog imanja obitelj Batthyány izgradila je pilane u Homeru (Maloj Lešnici) na Kupici i Gustom Lazu na Kupi. U Beloj Vodici kraj Crnoga Luga podigao je 1850. riječki trgovac drvom Nikola Durbešić jednu od prvih hrvatskih parnih pilana, a 1873. obitelj Thurn-Taxis izgradila je parnu pilanu u Lokvama. U Mrkoplju je prva parna pilana podignuta 1906., parne pilane u Delnicama 1913–22., a nakon izgradnje HE Zeleni Vir 1921., u Skradu je Josip Lončarić prvi u Hrvatskoj elektrificirao svoju pilanu.

U Vratima kraj Fužina 1881. francusko poduzeće Charlesa Chevalliera (poslije Chevallier Frères, od 1893. Riječka tvornica pokućstva) osnovalo je tvornicu namještaja od savijenog drva sa sjedištem u Rijeci, a 1885. otvorilo je i pogone u Bakru, Ravnoj Gori te Poćudniću. Okviri stolica izrađivali su se od kuhane bukovine, a sjedišta i nasloni pleli su se od tršćane slame u kućnoj radinosti domaćega stanovništva. Godine 1897. poduzeće je imalo 350–450 zaposlenih, a izradilo je više od 100 000 komada pokućstva koje je izvozilo u zemlje Sredozemlja i Australiju. Od 1907. tvornica je u vlasništvu ugarskog poduzeća Mundus (→ Mundus Florijan Bobić), a 1911. stradala je u požaru i prestala s radom.

Od osnutka do uspostave hrvatske samostalnosti

Nakon II. svj. rata šumarska i drvna poduzeća delničkoga kraja nacionalizirana su te okupljana u različitim oblicima organizacije. Naposljetku je 1950. osnovano jedno poduzeće DIP Delnice, koje je obuhvatilo pogone iz Delnica (pilane u Lučicama, Delnicama, Crnom Lugu i Lokvama te šumske eksploatacije u Lokvama i Delnicama), Mrkoplja (tri pilane i šumska eksploatacija), Vrata (pilana, iznova pokrenuta tvornica namještaja i šumska eksploatacija), Ravne Gore (pilana, finalna preradba drva i šumska eksploatacija) i Gerova (pilane i šumske eksploatacije u Gerovu, Tršću i Prezidu). Imalo je 6014 zaposlenih, a od ukupnog opsega proizvodnje 38,6% otpadalo je na iskorištavanje šuma, 52,5% na pilansku obradbu, a 8,9% na finalnu obradbu drva. U razdoblju 1949–52. u eksploataciju šuma uvedene su žičare.

Od osnutka je DIP Delnice, kao jedno od najvećih jugoslavenskih drvnoindustrijskih poduzeća, poslovalo s teškoćama i zaostajalo u razvoju opterećeno lošim upravljanjem i drugim problemima. Polagana i nedostatna modernizacija pogona je do 1970-ih rezultirala zaostalošću drvne industrije delničkoga kraja u odnosu na ostatak Hrvatske. Proveden je niz reorganizacija poduzeća i pokušaja da se konsolidira proizvodnja. Neki su pogoni ugašeni (pilane u Mrkoplju i Delnicama 1952., u Crnom Lugu 1966., Vratima 1969), neki su opremljeni za rad (pogon za proizvodnju sanduka, tzv. sandučara u Lučicama 1954–55., pogoni građevne stolarije u Mrkoplju i Lokvama početkom 1960-ih, tvornica ploča iverica u Lučicama 1960-ih, pilana u Lučicama 1971., središnje distribucijsko skladište u Delnicama te sušare u Lučicama i Vratima 1973., pilana u Mrkoplju 1975), neki su izdvojeni iz matičnoga poduzeća kao samostalni gospodarski subjekti (pogoni u Ravnoj Gori kao DIK Ravna Gora, poslije → Radin 1955; pogoni u Gerovu i Prezidu kao DIP Čabar, poslije → Goranprodukt 1959. poduzeće za eksploataciju šuma kao Šumsko gospodarstvo – Delnice 1961), neki su pogoni pripojeni poduzeću (Radionica skija i saonica Opće poljoprivredne zadruge u Brodu na Kupi 1961., poslije Tvornica građevinske stolarije; Drvnoindustrijsko poduzeće Jela – Delnice 1974., pokrenuto kao pilana Josipa Fingera 1922).













Godine 1961. DIP Delnice proizvodilo je drvnu građu (67%), namještaj (11,8%), građevnu stolariju (5,3%), skije (2,1%), uz znatan udio izvoza. Godine 1970. uz piljenu je građu proizvedeno 6960 m³ ploča iverica, 6650 m³ sanduka i paleta, 61 980 vrata, 35 640 prozora, 63 590 pari skija, te znatna količina namještaja. Do 1974. struktura proizvodnje promijenila se u korist finalnih proizvoda: drvna građa (27%), građevna stolarija (52%), namještaj (13%), sanduci, palete, ploče iverice (8%). Godine 1980. RO DIP Delnice činili su OOUR-i: Pilana (drvna građa od četinjača), Stolarija (sobna vrata, vratna krila, saće za vratna krila) i Sandučara (palete i sanduci) u Lučicama, Pilana i stolarija u Lokvama (drvna građa od četinjača, vrata i dvostruki prozori), Pilana i stolarija u Mrkoplju (bukova drvna građa, ulazna i balkonska vrata s rebrenicama), Tvornica namještaja u Vratima (masivni namještaj od bukovine), Tvornica građevne stolarije u Brodu na Kupi (prozori s rebrenicama), Tvornica Jela u Delnicama (dvostruki prozori, skije, drvene montažne kuće i barake).















Pretvorba i restrukturiranje poduzeća

Poduzeće je nastavilo s proizvodnjom istog asortimana do 1992., kada je pretvoreno u Delnice d. d. i imalo je 1291 djelatnika. Restrukturiranjem poduzeća kao samostalni poslovni subjekti izdvojena su društva Mrkopalj d. d. (od 1993. u većinskom vlasništvu poduzeća Drvenjača d. d. iz Fužina, osnovanog 1975. kao radna jedinica Šumskog gospodarstva Delnice), Vrata d. d., Delko d. o. o., Lokve d. d., Brod na Kupi d. d. i Delnice-Zagreb d. o. o. Međutim, teškoće u poslovanju, koje je delnički drvnoindustrijski gigant trpio gotovo od osnutka, nastavile su se i u novim tržišnim okolnostima, te je nad društvom 1999. otvoren stečajni postupak; likvidirano je 2004. Kao nasljednik nekadašnjega poduzeća, danas jedino poduzeće Lokve d. o. o. proizvodi građevnu stolariju. Na mjestu pogona delničke Jele izgrađena je 2007. tvornica Energy pellets d. o. o. koja proizvodi pelete, piljenu građu i ogrjevno drvo.





