Mundus Florijan Bobić, tvornica namještaja, osnovana 1892. u Varaždinu. Osnovao ju je francuski poduzetnik, izumitelj i pionir zrakoplovstva Charles Alexandre de Lambert, kao stolarski pogon u Slanju kraj Ludbrega.

Lambert je 1900. u Varaždinu otvorio podružnicu, a 1902. i tvornicu namještaja od savijenoga drva u Zagrebačkoj ulici 27 (tada Duga ulica), u koju je preselio svoje pogone. Godine 1906. tvornica je prešla u vlasništvo poduzeća Una d. d. za industriju drva, a 1907. poduzeća Mundus – sjedinjene ugarske tvornice iz savitog drva d. d. sa sjedištem u Budimpešti. Te je godine ugarsko poduzeće, nastojeći se okupljanjem manjih tvornica stolica od savijenoga drva oduprijeti najjačemu konkurentu, bečkom poduzeću Gebrüder Thonet, preuzelo i tvornicu u Vratima kraj Fužina (→ DIP Delnice). Nakon I. svj. rata varaždinska je tvornica poslovala pod imenom Mundus – hrvatska tvornica pokućstva iz savijenog drva d. d., a od 1924. kao Thonet–Mundus d. d. u sastavu istoimenoga koncerna (sa sjedištem u švicarskom Zugu) koji je nastao spajanjem dotadašnjih konkurenata. Do II. svj. rata proizvodnja je bila usredotočena na stolice od savijenoga drva sa sjedalima od pletene trske, namijenjene kulturnim institucijama, restoranima, školama, uredima.

Nakon II. svj. rata i nacionalizacije, tvornica je od 1946. poslovala pod imenom Tvornica pokućstva iz savijenog drveta Bobić Florijan (od 1955. Varaždinska tvornica stolica Bobić Florijan), nazvana prema varaždinskom revolucionaru. U poduzeću je 1954. osnovan konstrukcijski biro, a 1955. izgrađeni su novi pogoni u Ulici Mihovila Pavleka Miškine 59, u koje je tvornica preseljena. I dalje su većinu proizvodnog asortimana činile stolice od savijenoga drva (80-ak tipova), koje su većim dijelom bile namijenjene izvozu, najčešće uz posredovanje zagrebačkog → Exportdrva. Poduzeću je 1960. pripojeno nekoliko zanatskih radionica, 1961. Tvornica opreme i metalnog namještaja Drvo Varaždin, a 1962. poduzeća Bor iz Novog Marofa, Lepa iz Lepoglave, Orah iz Ludbrega, Hrast iz Čakovca i Tehnološko ekonomski zavod Varaždin, čime je iste godine formiran Drvno-industrijski kombinat (DIK) Florijan Bobić. DIK-u je 1965. pridružena i Oprugarna Varaždinske Toplice, a u reorganizaciji poduzeća 1966. DIK je postao Združeno poduzeće.







Od 1968. Varaždinska tvornica stolica je ponovno radila samostalno, a 1970. joj se priključila Tvornica opreme i metalnog namještaja Drvo Varaždin. Od 1972. to je poduzeće poslovalo pod imenom Mundus Florijan Bobić. U 1970-ima pogoni poduzeća bili su Nabava, Stovarište trupaca, Pilana, Skladište rezane građe, Furnirski pogon, Sušare, Gruba strojna obrada, Savijaona, Laštiona, Tapetarija, Metalni namještaj, Stolarija i Skladište gotovih dijelova, a nakon provedbe Samoupravnog sporazuma o udruživanju, OUR Mundus Florijan Bobić činilo je sedam OOUR-a: Primarna prerada, Tvornica stolica, Namještaj, Metalni namještaj, Furnirski pogon, Tapetarija i Drvo. Od 1974. dio namještaja izrađivao se i od lameliranoga drva. Uz visokokvalitetne stolice iz savijenoga drva po kojima je bila prepoznatljiva, proizvodila je pločasti, tapecirani i metalni namještaj, te obavljala pilansku obradbu drva, proizvodnju furnira, kao i tapetarsko-dekoraterske radove. Najveći broj radnika (1500) tvornica je zapošljavala 1979., kada je izgrađena i nova tvornica metalnog namještaja.













Poduzeće je 1991. postalo Mundus Holding d. o. o. (osnivači su mu bili Mundus Varaždinska tvornica stolica, Mundus Varaždinska tvornica namještaja, Mundus Varaždinska tvornica tapeciranog namještaja, Mundus Varaždinska tvornica metalnog namještaja, Mundus Transport i usluge i Mundus Trgovačko poduzeće), a nakon pretvorbe 1992. nosilo je ime Mundus d. d. Potkraj 1991. imalo je 1364 zaposlena, a 776 u ožujku 2003. Ne snašavši se u novim tržišnim odnosima, 2011. nad tvornicom je proglašen stečaj, a 2015. je ugašena.