Exportdrvo d. d., poduzeće za trgovinu drvom i drvnim proizvodima sa sjedištem u Zagrebu. U drugoj polovici 1980-ih okupilo je najveći dio hrvatske drvne industrije i izraslo u jedan od najvećih poslovnih konglomerata u Jugoslaviji.
Početci i razvoj
Poduzeće je osnovano 1948. kao središnja republička organizacija za izvoz drva i drvnih prerađevina te je preuzelo upravnu zgradu Našičke tvornice tanina i paropile (→ DIK Đurđenovac) na Trgu Marka Marulića 18 (danas zaštićeno kulturno dobro Grada Zagreba). Na riječkoj Delti osnovalo je ispostavu sa skladištem za potrebe lučkog utovara i istovara robe. U ranome razdoblju imalo je velik značaj za izvozno gospodarstvo Hrvatske, u kojem su drvni proizvodi bili jedna od najvažnijih sastavnica (1950. čak 33% jugoslavenskog izvoza činili su drvni proizvodi). Godine 1953. zauzimalo je 60% hrvatskog izvoza drvnih proizvoda, a u kasnijim je godinama taj udio rastao. Prodajni asortiman uključivao je drvnu rezanu građu, hrastove dužice, celulozno i ogrjevno drvo, željezničke pragove, retortni i šumski ugljen, furnirske ploče i ploče od uslojenoga drva, parkete, sanduke, bačve, namještaj, taninske ekstrakte, drvenu galanteriju, stolarski alat, tezge, četke i kistove itd.), a poduzeće je uvozilo strojeve za obradbu drva te pomoćne materijale za drvnu industriju. Imalo je predstavništva u Londonu, New Yorku, Zürichu, Frankfurtu, Milanu, Trstu, Parizu, Beču i Aleksandriji. Tijekom 1960-ih poduzeće se sve više orijentiralo na izvoznu trgovinu namještajem, osobito spavaćim sobama i kuhinjama koje je ciljano naručivalo od hrvatske drvne industrije. Istodobno se razvijala i tuzemna trgovina namještajem, najvećim dijelom iz domaće proizvodnje; poduzeće je 1967. u Zagrebu otvorilo prvu specijaliziranu robnu kuću stambene opreme u Jugoslaviji.
Od kraja 1960-ih Exportdrvo širilo je svoju djelatnost i na proizvodnju (drvo i drvni proizvodi, proizvodi industrije celuloze i papira) te na uslužne djelatnosti (opremanje objekata, transport, projektiranje, organiziranje nastupa na sajmovima i sl.). Do 1973. dijelom poduzeća postali su Drvno-industrijski kombinat Česma iz Bjelovara, Drvno-industrijsko poduzeće Karlovac, Lepa iz Lepoglave, Drvno-industrijski kombinat Novi Vinodol, Drvno-industrijsko poduzeće Perušić, Drvno-industrijski kombinat Ravna Gora, Drvno-industrijsko poduzeće Turopolje, Drvno-industrijski kombinat Virovitica, Drvna industrija Vrbovsko te poduzeće za tuzemnu trgovinu Solidarnost iz Rijeke. U Hrvatskoj i drugim dijelovima Jugoslavije osnivale su se trgovine (do 1973. poduzeće je otvorilo pet robnih kuća i 20 prodavaonica) i filijale, a poduzeće je dalje razvijalo i međunarodnu mrežu koja je uključivala poslovne jedinice, mješovita poduzeća, ekskluzivna zastupništva, predstavništva i agente.
Početkom 1970-ih Exportdrvo je bilo najveći jugoslavenski izvoznik drvnih proizvoda s približno 25% udjela. Nakon 1973. u sklopu poduzeća više nisu djelovali proizvodni pogoni koji su postali samostalna poduzeća. Od sredine 1970-ih poduzeće su činili OOUR-i: Vanjska trgovina (Zagreb), Tuzemna trgovina (poslije Maloprodaja; Zagreb), Solidarnost (Rijeka), Lučko-skladišni transport i špedicija (Rijeka) te zajedničke službe u Zagrebu. U razdoblju 1975–78. pripojena su mu zagrebačka poduzeća Vrapče, Pokućstvo i Papir. Vanjskotrgovinsku mrežu tada su činile poslovne jedinice u SR Njemačkoj, Italiji, Austriji, Nizozemskoj i Švicarskoj, ekskluzivna zastupništva u SAD-u i Francuskoj, te predstavništva u Velikoj Britaniji, Švedskoj i SSSR-u. Do 1979. izgrađena su skladišta Exportdrva u sklopu novog Lučko-industrijskog kompleksa u Raškom zaljevu, namijenjenog izvozu drva i proizvoda od drva morskim putem. U Zagrebu je 1980. osnovan OOUR Oprema objekata – inženjering. Od 1983. poduzeće je organiziralo specijaliziranu sajamsku izložbu stambenoga namještaja i unutarnjeg uređenja Ambienta na Zagrebačkom velesajmu, a 1985. preuzelo je stalni prodajni prostor dotadašnjeg Udruženja proizvođača industrije namještaja (UPIN) u zagrebačkoj Resselovoj ulici.
Na inicijativu poduzeća najveći dio hrvatske drvne industrije udružio se 1985. u Poslovnu zajednicu Exportdrvo, kojoj je cilj bio koordinirati politike plasmana, osobito izvoza, proizvodnje i razvoja drvne industrije SR Hrvatske. U sastav poslovne zajednice tijekom vremena ušlo je deset šumskih poduzeća, 64 drvnoindustrijska, devet papirnoindustrijskih i devet prometnih poduzeća, četiri znanstvene ustanove (uključujući Fakultet šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu) i devet organizacija pratećih djelatnosti. Do početka 1990-ih poslovna zajednica prestala je djelovati. Godine 1989. osamostalio se dotadašnji riječki OOUR Solidarnost koji od tada djeluje pod nazivom Domus, poduzeće za tuzemnu trgovinu drvom, drvnim proizvodima, papirom, građevinskim materijalom i inženjering.
Nakon hrvatskog osamostaljenja
Poduzeće je od 1992. ustrojeno kao Exportdrvo d. d., baveći se i dalje trgovinom i proizvodnjom drvnih proizvoda (piljena građa, furnir, drvne ploče, parket i dr.). Godine 2019. imalo je 52 zaposlenika.
B. Maćešić: Osnovne značajke integracije »Exportdrva« drvno-industrijskih poduzeća i specijaliziranih trgovinskih organizacija. Drvna industrija, 21(1970) 5, str. 91–93.
A. Ilić: Uz 25. obljetnicu Exportdrva. Drvna industrija, 25(1974) 11–12, str. 344–349.
A. Ilić: Trideseta obljetnica Exportdrva – Zagreb 1948–1978. Drvna industrija, 30(1979) 1–2, str. 44–47.
I. Stipetić: Otpočela s radom Poslovna zajednica za proizvodnju i promet drvom, drvnim proizvodima i papirom Exportdrvo. Drvna industrija, 36 (1985) 3–4, str. 81–82.
A. Ilić: Uz 40. obljetnicu radne organizacije Exportdrvo Zagreb. Drvna industrija, 40 (1989) 1–2, str. 4–6.