Objavljeno: .
Ažurirano: 26. ožujka 2021.

DIK Đurđenovac (Drvno industrijski kombinat Đurđenovac), drvoprerađivačko poduzeće iz Đurđenovca, kojega je zametak pilana iz 1866.

Parna pilana, prva polovica XX. st., Zavičajni muzej Našice

Te je godine bečki poduzetnik Josip Pfeiffer, sklopivši ugovor o iskorištavanju šumskih resursa s veleposjednikom Ladislavom Pejačevićem, izgradio parnu pilanu s četiri višestruke pile (gatera). Do 1881. pilanu je preuzelo poduzeće Marchetti Ch./Lamarche, a od 1886. poduzeće Neuschloß, Schmidt i Marchetti, nazvano po tadašnjim vlasnicima. Nova je uprava 1889. uz pilanu sagradila i tvornicu tanina. Od 1895. i priljeva novog kapitala, poduzeće je poslovalo kao Neuschloßova našička tvornica tanina i paropila d. d. te širilo poslovanje u zemlji i inozemstvu. Usporedno s brzim razvojem poduzeća, razvijao se i industrijski grad Đurđenovac s radničkom kolonijom, u kojem se na prijelazu stoljeća udvostručio broj stanovnika. Ugradnjom novoga parnog stroja s generatorom za pogon pilane bilo je omogućeno uvođenje električne rasvjete u tvornici (1891), a poslije i javne rasvjete u Đurđenovcu, koji je postao prvim elektrificiranim mjestom u Slavoniji (do 1917. svi su stanovi u gradu imali rasvjetu). Razvijala se i industrijska uskotračna željeznička mreža (do 1929. u duljini od 582 km), građena za potrebe eksploatacije drva.

Tvornica tanina, Zavičajni muzej Našice

Željezničko spremište i radionice, Zavičajni muzej Našice

Parna lokomotiva za potrebe eksploatacije drva, Zavičajni muzej Našice

Luka i skladište drva Našičke tvornice tanina i paropila, Šestilovac na Dravi, 1923., Zavičajni muzej Našice

Poduzeće je 1920. bilo nacionalizirano te je poslovalo pod imenom Našička tvornica tanina i paropila d. d., skraćeno Našička d. d. sa sjedištem u Zagrebu. Udruživši svoje pogone u holding Union des usine set des exploitations forestieres de Nasic s. a. sa sjedištem u Ženevi i podružnicama u Rumunjskoj, Češkoj, Mađarskoj i Austriji, potvrdilo je status najvećega drvnoprerađivačkog poduzeća u ovome dijelu Europe, a u nekim segmentima svoga poslovanja postalo je i jedno od najvećih europskih poduzeća. Do 1920-ih u Đurđenovcu je bila izgrađena parna pilana, tvornica tanina (izgorjela u požaru 1917. i obnovljena 1918. kao najveća i najmodernija u zemlji), tvornica parketa (podignuta 1909), bačava (1910), namještaja (1920), ciglana, tvornica za proizvodnju leda, ljevaonica, radionice za popravak strojeva i lokomotiva. Uz plansku izgradnju radničkih i činovničkih stanova, izgrađene su i javne zgrade (škole, trgovina, pošta, željeznička postaja, radnički dom, dječji vrtić). Osim u Đurđenovcu, poduzeće je 1920-ih imalo pilane i pogone u Ljeskovici (od 1909), Andrijevcima (od 1919), poslije i u Podgradcima kraj Bosanske Gradiške, a njihov je broj 1930-ih narastao na 10. Strojni park poduzeća je 1929. raspolagao s 44 parna kotla, 51 parnim strojem s ukupno 4320 KS (3221 kW), 65 elektromotora s 575 KS (429 kW), 76 punih gatera, 14 polugatera, 18 tračnih pila, 281 kružnom pilom, 104 specijalna stroja za preradbu drva, 61 lokomotivom, 2800 vagona, 2 tegljača i 14 teglenica za riječni prijevoz sirovina i proizvoda Dravom i Savom. Ispostave poduzeća bile su u Beogradu, Somboru, Rijeci, Zürichu i Milanu. Do II. svj. rata u poduzeću je radilo više od 10 000 radnika, od čega 1400 u Đurđenovcu.

Pilana, 1923., Zavičajni muzej Našice

Tvornica parketa, Zavičajni muzej Našice

Radnici s bačvama raznih dimenzija, Zavičajni muzej Našice

Od 1945. ime poduzeća bilo je Tvornica tanina i paropila Đurđenovac, a od 1950. Drvno industrijsko poduzeće Đurđenovac (DIP Đurđenovac). Ubrzo nakon rata poduzeće je obrađivalo i prerađivalo trupce, proizvodilo drvenu građu, ogrjevno drvo, drveni ugljen, građevni kamen, sve vrste rezane građe, namještaj (spavaće sobe, blagovaonice, kuhinje, uredski namještaj), drvnu galanteriju, parkete, bačve, tanin, i dr. U đurđenovačkim su pogonima 1950. radila 2633 radnika. Godine 1952. obnovljena je pilana i tvornica tanina, 1955. izgrađena je nova hala za remontne radionice (od 1961. tvornica strojeva), 1957. nova tvornica parketa, a 1959. obnovljena je tvornica namještaja. Od 1960. poduzeće je poslovalo kao Drvno industrijski kombinat Đurđenovac (DIK Đurđenovac). Iste godine kombinat je za potrebe školovanja budućih radnika osnovao industrijsku školu (Škola s praktičnom obukom drvno-prerađivačkog i metalskog smjera Drvno industrijskog kombinata Đurđenovac, danas Srednja škola Josipa Kozarca), koja je zamijenila dotadašnju Školu za učenike u privredi osnovanu kao Šegrtska škola 1921. Tvornica tanina je 1964. prestala s dotadašnjom proizvodnjom te se preorijentirala na proizvodnju deterdženata za osječku → Saponiju. Nakon razdoblja u kojem nije bilo većih investicija u pogone, 1977. otvorena je nova energana, 1980. pilana, a 1982. i nova tvornica namještaja pod nazivom Hrast masiv.

Tvornica parketa i namještaja, Zavičajni muzej Našice

Godine 1991. poduzeće je bilo organizirano kao holding (od 1992. dioničko društvo), koji je upravljao društvima s ograničenom odgovornošću: Primarna prerada drveta, Tvornica namještaja, Tvornica parketa, Tvornica bačava, Tvornica strojeva i ljevaonica, Energana i sušara, Kemijska prerada, Promet roba i usluga. Potkraj te godine zapošljavalo je 1818 djelatnika.

Nakon razdoblja nesnalaženja u novim tržišnim okolnostima, DIK Đurđenovac zapao je u poslovne teškoće, te je proglašen stečaj 1994. Preuzevši radnike i imovinu đurđenovačke tvornice, u dijelu zgrada je poduzeće A-G Dinas d. o. o. iz obližnje Beljevine nastavilo proizvodnju namještaja, ali je znatan dio pogona stradao u požaru 2014. Danas tu proizvodnju nastavlja poduzeće Pro Wood iz Đurđenovca.

Kulturnopovijesna gradska cjelina Đurđenovca kao namjenski građenoga industrijskoga grada te zgrada tvorničke paropilane danas su upisani u Registar kulturnih dobara RH, a upravna zgrada Našičke tvornice tanina i paropila u Zagrebu (Trg Marka Marulića 18, danas u vlasništvu → Exportdrva) zaštićeno je kulturno dobro Grada Zagreba.


Ostali podatci
Što posjetiti?

Ž. Cako: Đurđenovac. Kronika. Zagreb, 1995.

J. Najcer Sabljak, S. Lučevnjak: Industrijska arhitektura Đurđenovca. Osječki zbornik, 27(2004) 20, str. 207–221.

DIK Đurđenovac

Drvnoprerađivačko poduzeće iz Đurđenovca, kojega je zametak pilana iz 1866.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Đurđenovac
Godina osnutka
1866.
Godina prestanka rada
2007.
Prijašnji nazivi

Marchetti Ch./Lamarche (prije 1881-1886)

Neuschloß, Schmidt i Marchetti (1886-1895)

Neuschloßova našička tvornica tanina i paropila (1895-1920)

Našička tvornica tanina i paropila - Našička (1920-1945)

Tvornica tanina i paropila Đurđenovac (1945-1950)

DIP Đurđenovac (1950-1961)

DIK Đurđenovac (1961-2007)

Povezana poduzeća
Drvna industrija Novoselec,
Exportdrvo d. d.,
Saponia d. d.,
Spin Valis d. d.,
TVIN d. o. o.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje