Objavljeno:
Ažurirano: 30. rujna 2020

Tvornica žigica Drava, poduzeće za proizvodnju žigica osnovano 1856. u Osijeku.

Isprva je djelovalo pod nazivom Prva osječka radionica ognjila, a utemeljitelji su bili Mirko Reisner i Josip Fösmayer. Fösmayer je ubrzo izašao iz vlasničke strukture te je poduzeće bilo u vlasništvu obitelji Reisner. Prvih dvadesetak godina proizvodnja je bila ručna i smještena u prizemnici oko koje se poslije razvio kompleks proizvodnih i pomoćnih zgrada, kao i nekoliko stanova za radnike. Godine 1872. zapošljavala je 35 radnika, a preradila je 800 prostornih metara drva. Prvi parni stroj od 10 KS (7,45 kW) nabavljen je 1876. Godine 1890. podignuta je glavna tvornička zgrada. U tom razdoblju počela je proizvodnja prvih žigica, tzv. sumporača, koja je obustavljena 1928. od kada su se proizvodile isključivo sigurnosne švedske žigice. Tada je započela i strojna izradba kutijica od kartona. Poduzeće je 1892. otkupilo Radionicu za izradbu žigica Ilije Lekića, osnovanu 1876. Na prijelazu stoljeća nabavljeni su strojevi za blanjanje drvaca i izradbu kutijica od furnira, a od 1902. kutijice su se žigicama punile strojno. Zaposlenih je 1904. bilo oko 340. Električna energija uvedena je 1905. kupnjom vlastita generatora. Elektromotori su zamijenili ručni pogon i parne strojeve. Tadašnja proizvodnja iznosila je 12 000 sanduka (5000 kutijica u svakome) na godinu. Izrađivalo se nekoliko vrsta žigica s približno 30 različitih pakiranja. Žigice su se prodavale na cijelom području Austro-Ugarske, a izvozilo se u Tursku, Egipat i na Bliski istok.

Ovitak sa žigicama Prve osječke radionice ognjila u vlasništvu obitelji Reisner, kraj XIX. st., Muzej Slavonije Osijek

Poduzeće je pretvoreno u dioničko društvo 1909., te je od tada nosilo naziv Tvornica žigica Drava. Obitelj Reisner ostala je većinski vlasnik do 1929., kada je dio dionica prodan Švedskom žigičnom trustu (STAB). Prvi automat za izradbu žigica postavljen je 1911., dok je 1923. kupljen generator od 370 KS (275,65 kW). Sredinom 1930., nakon modernizacije tvornice svi su se poslovi u vezi s izradbom žigica obavljali strojno. Uveden je pneumatski transport trupaca, postavljeni su stroj za izradbu etiketa, novi gater za piljenje trupaca, te veći broj elektromotora. Tvornica je zapošljavala oko 180 radnika, a godišnji kapacitet povećan je na 26 000 sanduka.

Pogon, druga polovica XX. st.

Kutija sa žigicama, 1950-ih, Muzej Slavonije Osijek

Nakon II. svj. rata poduzeće je nacionalizirano, a kapacitet tvornice povećan je montažom strojeva iz tvornice žigica u Vrbovskom koja je izgorjela. Godine 1945. proizvedena su 16 733 sanduka, a 1949. broj proizvedenih sanduka porastao je na 71 639. Potražnja je tada bila veća od proizvodnje, što se nakon povećanja uvoza i uporabe upaljača sredinom 1950-ih promijenilo. Manjak potražnje na domaćem tržištu nadoknađen je izvozom. Prvi poslijeratni izvoz ostvaren je 1951., a u nekoliko sljedećih godina Drava je izvozila svoje žigice u više od 60 zemalja diljem svijeta. Godine 1954. izvezeno je više od 29 000 sanduka. Osim žigica, u posebnim odjeljcima tvornice izrađivali su se i sandučići za voće, sladoledni štapići i minerske žigice. Osnovna sirovina bila je kanadska topola, plantažu koje je poduzeće podignulo početkom 1950-ih pokraj Osijeka.

Pogon, druga polovica XX. st.

Izradba kutija, druga polovica XX. st.

Kutija sa žigicama, 1950-ih, Muzej Slavonije Osijek

Nova rekonstrukcija poduzeća pokrenuta je 1962. Tada su nabavljeni automatski stroj za izradbu žigica Simplex, ljuštilica za drva i stroj za izradbu unutarnjih i vanjskih kutijica, te je izgrađena nova sušara za sušenje kutijica. Umjesto kutijica od drvenoga furnira počele su se proizvoditi kartonske. Sljedeća modernizacija, pokrenuta sredinom 1970-ih, dovela je do visokog stupnja automatizacije proizvodnoga procesa. Uveden je vlastiti tisak na kutijama, montirane su četiri najsuvremenije linije za proizvodnju žigica uz sve prateće strojeve radi potpunoga zaokruženja tehnološkoga procesa. Moderniziran je sustav za pripremu mase za glavice i tarnu plohu. Sagrađena je suvremena energana snage 800 KS (596 kW) za proizvodnju tehnološke pare i električne energije, koja se služila drvenim otpadcima, mazutom i prirodnim plinom kao energentima. Asortiman šibica je znatno proširen. Do sredine 1980-ih oko 80% strojeva zamijenjeno je novima. Proizvodilo se približno 180 000 sanduka žigica na godinu, od čega se trećina izvozila. Godine 1986. tvornica je zapošljavala oko 1000 radnika. Potkraj 1980-ih, zbog sve manje potražnje za žigicama, instaliran je novi proizvodni pogon te su se počeli proizvoditi čepovi za baliranje i polipropilenska vlakna za četkarsku industriju i građevinarstvo. Ukupno je 1990. proizvedeno 100 t vlakana za četke svih dimenzija, a oko 20% izvezeno je u Italiju i Švedsku. Početkom 1990-ih, zbog gubitka jugoslavenskoga tržišta i znatnih oštećenja u Domovinskome ratu, poduzeće se našlo u problemima.

Mazanje tarne plohe, druga polovica XX. st.

Privatizacija je provedena 1993. Poduzeće je tada zapošljavalo 404 radnika. Iste godine osmišljena je i u prodaju puštena nova vrsta ekološke žigice Flamingo koja je bila novitet ne samo na domaćem nego i na svjetskom tržištu. U sljedećem razdoblju proizvodilo se oko 40 000 sanduka na godinu. Novi vlasnik preuzeo je poduzeće 2001., a proizvodnja je ugašena 2004.


Ostali podatci
Što pročitati?

Tvornica žigica Drava Osijek. Osijek, 1978.

I. Mikić, Z. Žalac, J. Vuković: Tvornica žigica “Drava” Osijek. U: Bajsom kroz meandar (zbornik radova). Osijek, 2014., 211–230.

Tvornica žigica Drava

Poduzeće za proizvodnju žigica osnovano 1856. u Osijeku.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Osijek
Godina osnutka
1856.
Godina prestanka rada
2004.
Prijašnji nazivi

Prva osječka radionica ognjila (1856–1909)

Tvornica žigica Drava (1909–2004)

Povezane osobe

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje