Dražić, Slavko (Bestovje kraj Samobora, 26. IX. 1912 – Zagreb, 5. X. 1982), agronom, stručnjak za vinarstvo i vinogradarstvo.
Diplomirao je 1938. na Poljoprivredno-šumarskome fakultetu u Zagrebu (→ Agronomski fakultet), gdje se 1939. zaposlio kao asistent u Zavodu za voćarstvo i vinogradarstvo (danas su to dva zavoda – Zavod za voćarstvo i Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo). Od 1945. radio je u vinogradima vršačkog poljoprivrednoga dobra, a 1947. postao je direktor iločkog poljoprivrednoga dobra Fruška Gora. Godine 1955. ponovno se zaposlio u Zagrebu, u Poslovnom udruženju za vinogradarstvo, voćarstvo i vrtlarstvo, a potom je od 1962. radio u Karlovcu u Udruženju poljoprivrednih dobara Hrvatske – Poljodobro s kojim je nastavio poslovnu suradnju i nakon odlaska u mirovinu 1974. Projektirajući oko 2500 ha plantažnih vinograda (Ilok, Umag i dr.) i izvođenjem tehnoloških rješenja za četrdesetak adaptiranih i novoizgrađenih vinarija (Jelsa na Hvaru, Vivodina, Štrigovo, Začretje, Zelina, Slavonski Brod, Kutjevo, Feričanci, Belje, Ilok, Voloder, Varaždin, Jastrebarsko i dr.) znatno je modernizirao hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo. Izradio je više programa i studija razvoja širih vinogradarskih područja. Bio je autor četrdesetak stručnih i publicističkih članaka te knjige Podrumarstvo (1956; prevedena na mađarski 1963).
S. Brlek: In memoriam Slavko Dražić, dipl. ing. 1912–1982. Agronomski glasnik, 44(1982) 5–6, str. 713.
S. Ljubljanović: DRAŽIĆ, SLAVKO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, 1993., str. 603.