Dubrovačke zidine, snažan fortifikacijski sustav koji okružuje grad Dubrovnik. Današnji opseg dobile su u XIII. st., a izgled i dimenzije 1453–1660. Jedan su od najmonumentalnijih takvih sustava u Europi.
Zidine se sastoje od glavnoga gradskoga zida (dug 1940 m, visok do 25 m, s kopnene strane debeo 4 do 6 m, s morske 1,5 do 3 m), 16 kula, tri tvrđave, šest bastiona, dvije kantonate, tri predziđa s nizom toreta, tri jarka, dvije predutvrde-tvrđave, dva gradska podzidna mosta i valobrana. Među njima se osobito ističu od zidina odvojene tvrđave Revelin i Lovrijenac, kule Minčeta i Bokar (najstarija kazamatna tvrđava u Europi), te tvrđava Sv. Ivan, koja brani ulaz u luku. Grad ima četvera vrata (po dvoja s kopnene i s morske strane); zapadna vrata od Pila najstariji su ulaz u grad. Zidine su tijekom stoljeća gradili mnogobrojni domaći i inozemni graditelji (Nićifor Ranjina, Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi, Juraj Dalmatinac i dr.). Stari grad Dubrovnik sa zidinama uvršten je 1979. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. O održavanju zidina brine se Društvo prijatelja dubrovačke starine.
L. Beritić: Utvrđenja grada Dubrovnika. Dubrovnik, 1989.
Društvo prijatelja dubrovačke starine, Gradske zidine
