Fabris, Orest (Dubrovnik, 18. XII. 1939), strojarski inženjer, stručnjak za rashladnu tehniku.
Na Mašinskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1963., a na Kraljevskome koledžu (King’s College) u Londonu magistrirao 1972. te doktorirao 1974. Nakon diplome nekoliko je godina radio u Sarajevu, a od 1978. honorarno je radio na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu te od 1984. u Centru za obrazovanje kadrova u pomorstvu (od 1988. Pomorski fakultet u Dubrovniku, PFDU; od 2003. → Sveučilište u Dubrovniku). Na oba je fakulteta stalno zaposlen od 1990., a od 1986. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Nauka o toplini I i II, Mjerenja u tehnici, Grijanje i klimatizacija, Termodinamika, Toplinski strojevi, Brodski strojevi i uređaji, Brodska postrojenja te Toplinski i hidraulički strojevi. Bio je dekan PFDU-a (1990−91). Od 2001. radio je samo na FESB-u, gdje je 2002−04. bio voditelj Katedre za termodinamiku, termotehniku i toplinske strojeve. Umirovljen je 2010.
Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa energetski sustavi, kompresori, višenamjenske toplinske pumpe i termalne grijalice vode. Osmislio je, konstruirao te izradio prototip kotla za pirolitičko izgaranje smeća i korištenje otpadne energije (1984). Osmislio je rješenje za klimatizaciju prostora i grijanje vode u bojleru, uz iskorištavanje otpadne topline hlađenja na zagrijavanje vode (efekt toplinske pumpe). Autor je udžbenika Osnove inženjerske termodinamike (1988) i Kompresori (s M. Grljušićem, 2010).
T. Delibašić: FABRIS, OREST. Hrvatski biografski leksikon, sv. 4, 1998., str. 117–118.