Frančula, Nedjeljko (Zagreb, 20. VI. 1937), geodet, stručnjak za kartografske projekcije i digitalnu kartografiju.

Diplomirao je 1962. na Geodetskom odjelu Arhitektonsko-građevinsko-geodetskoga fakulteta u Zagrebu (→ Geodetski fakultet), a doktorirao 1971. u Bonnu disertacijom Die vorteilhaftesten Abbildungen in der Atlaskartographie. Od 1962. radio je na Geodetskome fakultetu u Zagrebu, u zvanju redovitoga profesora od 1985. Bio je predstojnik Zavoda za kartografiju (1981–83., 1987–91. i 1997–99), pročelnik Zavoda za fotogrametriju (1999–2000), prodekan za znanstveni i stručni rad (1976–81) i prodekan za nastavu (1999–2003). U sveučilišnu nastavu na matičnom fakultetu uveo je digitalnu kartografiju, a predavao je kartografske kolegije i Geoinformatiku. Osim u Zagrebu predavao je i na ljubljanskome fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju (1974–76).

Glavno područje njegova rada kartografske su projekcije i digitalna kartografija. Objavio je više od 700 znanstvenih i stručnih radova, prikaza, knjiga, časopisa, članaka, terminoloških priloga i vijesti. Jedan je od autora Višejezičnoga kartografskog rječnika (1977), Geodetsko-geoinformatičkog rječnika (2008) i Kartografskog rječnika (2020) te monografija Stari koordinatni sustavi na području SR Hrvatske i njihova transformacija u sustave Gauss-Krügerove projekcije (suautor B. Borčić, 1969) i Primjena kompjutora u izradi karata SR Hrvatske (1981). Bio je glavni urednik Geodetskog lista (1987–95) te suradnik LZ-a na Pomorskom leksikonu. Član je HATZ-a (od 1998), Hrvatskoga geodetskog društva, Hrvatskoga kartografskog društva (počasni član od 2007) i Međunarodnoga kartografskog udruženja (International Cartographic Association, Commission on Map Projections). Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu je od 2007. Dobitnik je nagrade HATZ-a za životno djelo Moć znanja (2004). Umirovljen je 2006.