Gavranić, Pavao (Zagreb, 18. X. 1905 – Zagreb, 16. VII. 1973), slikar, grafičar i grafički dizajner, jedan od začetnika dizajna u području reklamne grafike u Hrvatskoj.
U Zagrebu je 1929. završio studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Ljube Babića i Vladimira Becića, te 1936. povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Doktorirao je 1939. na Sveučilištu u Pragu disertacijom iz područja venecijanske umjetnosti sredine XVI. st. (opus Andrije Medulića). Od 1940. do 1947. bio je profesor i voditelj grafičkog odjela na Državnoj središnjoj obrtnoj školi (→ Škola primijenjene umjetnosti i dizajna), potom do 1951. profesor na Saveznoj grafičkoj školi u Zagrebu (danas Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju). Kao samostalni umjetnik djelovao je 1951–59., a honorarno je predavao povijest umjetnosti na Višoj pedagoškoj školi 1954–62. Godine 1959. imenovan je redovitim profesorom pri novoosnovanoj Višoj grafičkoj školi (→ Grafički fakultet) u Zagrebu, gdje je do kraja života predavao likovno-grafičku kulturu. Uz slikarstvo bavio se reklamnom grafikom, ilustracijom, opremom knjiga i časopisa te izradbom nacrta za poštanske marke. Mnogobrojnim je plakatima koje je izradio od 1930-ih do 1950-ih (za poduzeća Pokorny, Varta, Tekstilna industrija Varaždin i dr.) znatno pridonio uspostavljanju visokih standarda grafičkoga dizajna u tržišnoj komunikaciji u nas.
P. Haramija: Majstori hrvatskog plakata Pavao Gavranić i Sergije Glumac (katalog izložbe). Zagreb, 1994.
F. Vukić: Stoljeće hrvatskog dizajna. Zagreb, 1996., str. 63–64.
