Gavrilović d. o. o., prehrambeno poduzeće sa sjedištem u Petrinji, osnovano 1822. Nastavlja tradiciju obiteljske proizvodnje iz 1690.

Braća Ivan i Petar Gavrilović prvi su mesarski obrt otvorila u Petrinji 1690. Tijekom 1775. obitelj Gavrilović se spominje kao suosnivač mesarskog ceha, a početkom XIX. st. i kao glavni ospkrbljivač Napoleonove vojske. Zajedno s nekolicinom petrinjskih mesara i trgovaca, potomak obitelji Ivan, osnovao je 1822. prvu manufakturu koja je potom dobila koncesiju za opskrbu mesom za sve vojarne na području Vojne krajine. Ivanov sin Matija proširio je proizvodnju dodavši pekaru i mlinove, te je otvorio prvu kožaru na području Vojne krajine. Obiteljski su obrt znatnije proširili Matijini sinovi Stjepan, Đuro i Mato, te su 1880. zapošljavali 50 radnika. Poduzeće je nastavilo djelovati pod nazivom Mate Gavrilović i drug od 1883., kada je započela proizvodnja Hrvatske salame preteče Zimske salame (gavrilovićka). Naziv je ponovno promijenjen u Prva hrvatska tvornica salame, kobasica i sušena mesa M. Gavrilovića i sinovi 1889.

Godine 1902. poduzeće je pretvoreno u dioničko društvo, a nakon provedene modernizacije počelo je izvoziti u Ugarsku, Njemačku, Švicarsku, Palestinu i Egipat. Prije početka I. svj. rata zapošljavalo je oko 120 radnika.

Između dvaju svjetskih ratova godišnja proizvodnja iznosila je oko 3400 t različitih mesnih proizvoda, od toga 1700 t masti i slanine, 600 t salame, 500 t svježega mesa, 350 t dimljenoga svinjskog mesa, 200 t dimljenih kobasica i 50 t konzervi. Tvornica je u tom razdoblju zapošljavala oko 300 radnika, koji su mogli obraditi oko 10 000 svinja na godinu. U sklopu tvornice radila je i prateća tvornica sapuna u kojoj se godišnje proizvodilo nekoliko tona sapuna marke Tibor.







Za II. svj. rata poduzeće je nacionalizirano i stavljeno pod državnu upravu, a 1943. prestalo je s radom. Nastavilo je proizvodnju 1945., zapošljavajući oko 50 radnika. Potkraj 1946. broj radnika udvostručio se te je ponovno počela proizvodnja Zimske salame gavrilovićke. Otvorena je prva prodavaonica u Zagrebu, a započeo je i izvoz proizvoda u SR Njemačku, Austriju, Francusku, Italiju, Čehoslovačku i Englesku. Razina predratne proizvodnje dosegnuta je 1952. Broj radnika iznosio je oko 300, a potkraj 1950-ih oko 1000. Godišnja proizvodnja iznosila je u tom razdoblju oko 9700 t, uz 92 000 prerađenih svinja, čime je poduzeće doseglo maksimalni kapacitet pogona.







Stoga je 1960. izvan grada počela gradnja novoga tvorničkog sklopa prema projektu zagrebačkog arhitekta Franje Bahovca, koja se većinom financirala radničkim samodoprinosom. Tehnološku opremu isporučilo je poduzeće Franz Kirchfeld iz Düsseldorfa, klaoničku opremu Beck und Henkel iz Kassela, a rashladnu opremu Escher Wyss iz Lindaua. Tvornica Đuro Đaković iz Slavonskoga Broda proizvela je parne kotlove za proizvodnju suho zasićene pare, a proizvodna linija nabavljena je od njemačkoga poduzeća Kramer Gräbe. Nakon što su 1965. bili pušteni u pogon prvi objekti za mesnu industriju, glavni dijelovi mesne industrije napustili su stare pogone u gradskome središtu, koji su 1977. preuređeni za fermentaciju trajnih proizvoda. U sljedećim su se godinama novi pogoni stalno modernizirali i nadograđivali. Visoku razinu kvalitete potvrđivale su godišnje inspekcije zemalja uvoznica, prije svega Europske ekonomske zajednice i SAD-a.







Početkom 1960-ih Gavrilović je počeo organiziranu proizvodnju stoke koja se odvijala u tri osnovna oblika: vlastita stočarska proizvodnja, proizvodnja u suradnji s individualnim poljoprivrednim proizvođačima te s poljoprivrednim kombinatima i zadrugama. Godine 1963. Gavrilović je od seoskih imanja otkupio 4000 svinja, dok je 1980-ih svake godine otkupljivao 120 000 utovljenih svinja, 70 000 odojaka, 20 000 junadi i 6000 teladi. Poduzeće je raspolagalo trima svinjogojskim reprocentrima, četirima farmama za tov junadi, više od 2000 ha oraničnih površina i vlastitom tvornicom stočne hrane (sagrađena 1966) kapaciteta 80 000 t krmenih smjesa na godinu. Tada je imalo više od 300 vlastitih prodavaonica specijaliziranoga i mješovitoga tipa diljem SFRJ. Izvoz je iznosio oko 25% proizvodnje, a izvozilo se u 22 zemlje svijeta.







Tijekom 1980-ih Gavrilović je bio organiziran kao SOUR s pet RO-a i 14 OOUR-a, osnovnih organizacija kooperanata, internom bankom, razvojnom službom i radnom zajednicom zajedničkih i stručnih poslova. Zapošljavao je više od 5000 radnika, te je surađivao s više od 6000 poljoprivrednih domaćinstava u gotovo 200 sela.

Poslovanje je reorganizirano 1991., kada je Gavrilović bio podijeljen na devet poduzeća (najveće Gavrilović mesna industrija), koja su zajednički nastupala kao holding u društvenom vlasništvu. Ubrzo potom u pet je poduzeća bio proglašen stečaj, te ih je potkraj iste godine kupio Georg Gavrilović, preimenovavši ih u Gavrilović, prva hrvatska tvornica salame, sušena mesa i masti, Mate Gavrilovića potomci, Zagreb.

Zbog Domovinskoga rata najveći dio proizvodnje bio je obustavljen. Djelatnost poduzeća svela se na obavljanje maloprodaje u vlastitim i unajmljenim objektima, te na neznatnu proizvodnju konzervi (ponajprije paštete) u unajmljenome pogonu. Preradba mesa i proizvodnja mesnih prerađevina je ponovno pokrenuta 1996. Sljedećih godina tvornički je sklop obnovljen (među ostalim saniran je kanalizacijski sustav, promijenjen azbestni krov i dr.), a provedena su i znatna ulaganja u tehničko-tehnološku osnovu poduzeća.

Promjena tržišnih okolnosti, jačanje maloprodajnih lanaca i visoka nelikvidnost hrvatskoga gospodarstva potkraj 1990-ih utjecali su na alokaciju ulaganja poduzeća u segment maloprodaje, kako bi se zaštitila vlastita proizvodnja. Gavrilović je uz postojeće maloprodajne objekte 2001. kupio objekte poduzeća Dalma maloprodaja u Splitu, a 2003. Dione u stečaju, te je 2007. postao njenim stopostotnim vlasnikom. Trgovački segment ojačan je novim akvizicijama: Merkur Rab (2004) i Istracommerce Pazin (2006).

Iako je današnja proizvodnja smanjena u odnosu na nekadašnju, s približno 850 zaposlenih Gavrilović je i dalje jedno od vodećih domaćih prehrambenih poduzeća. Proizvodi salame, sušena mesa, paštete i mesne nareske, gotova jela, polutrajne kobasice i dr. Prisutan je na europskom tržištu (Slovenija, Austrija, Njemačka, Engleska, Švedska, Irska), te na tržištu CEFTA-e (Central European Free Trade Agreement), Amerike, Kanade i Australije.





