Glavač, Stjepan (Stephanus Glavach Varasdiensis) (Varaždin, 13. XII. 1627 – Trnava, Slovačka, 4. VIII. 1680), kartograf i filozof, isusovac, autor karte Hrvatske iz 1673.

Školovao se u Varaždinu, Grazu i Beču. U isusovački red stupio je 1648. U Grazu je završio četverogodišnji studij teologije te 1662. stekao doktorat iz filozofije. Predavao je matematiku u Grazu i Linzu, moralnu teologiju u Zagrebu, kanonsko pravo u Klagenfurtu i Trnavi, a bio je i prvi profesor filozofije na Isusovačkoj akademiji u Zagrebu (1663–65). Izradio je (1673) topografsku kartu Banske Hrvatske (Nova hactenus editarum mendis expurgatis ac multis quae omissa erant additis accurate concinnata partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque descriptio) u mjerilu oko 1 : 270 000, formata 840 mm × 888 mm, do tada najprecizniju kartu Hrvatske koja sadržava oko 600 (pučkih, kajkavskih) toponima. Prema specifičnom inventaru karte (granične utvrde na hrvatskoj i turskoj strani) pretpostavlja se da je izrađena kako bi služila u obrambene svrhe, te da su njezinu izradbu naručili zagrebački biskup Martin Borković i banski namjesnik Nikola Erdődy, kojima ju je, uz Hrvatski sabor, Glavač i posvetio. Karta prikazuje područje Banske Hrvatske (područje između Jadranskog mora i Senja, rijeka Kupe, Une i Mure te ušća Lonje u Savu), jedinoga dijela Hrvatske koji se nakon osmanskih osvajanja još uspio očuvati pod banskom vlašću. Za njezinu se izradbu Glavač nije služio kartografskim predlošcima nego je godinama, uz pomoć krajiških časnika, sam obilazio i mjerio teren te ucrtavao mjesta i reljef (uz pojedina mjesta označio je i važnije događaje, osobito bitke s Osmanlijama). Na karti je Glavač uz njemačku uveo i hrvatsku milju (Milliaria Croatica; 1 hrvatska milja = 11 130 m = 1/10 duljine ekvatorskoga stupnja). Kako mjesto tiskanja nije označeno, u literaturi se obično navodila Valvasorova tiskara u Bogenšperku (Slovenija), jer je u njegovoj kartografskoj zbirci pronađen jedan primjerak karte, no Valvasor je tek 1678. nabavio opremu za tiskanje bakroreza, pa je vjerojatnije da je tiskana u Klagenfurtu u radionici Georga Dettelbachera.