Herbos, poduzeće za proizvodnju kemikalija i kemijskih proizvoda osnovano 1946. u Sisku. Započelo je djelovati preseljenjem postojeće tvornice vinske kiseline Resman iz Zagreba (od 1946. Radonja) u novoizgrađenu tvorničku zgradu u Sisku (prvotna je zamisao bila da se u nju smjesti tvornica modre galice) pod nazivom Radonja, tvornica vinske kiseline Sisak, a zapošljavalo je oko 20 radnika.

U prvim godinama razvoja u još nedovršenim zgradama i sa starom opremom proizvodila se vinska kiselina iz vinskoga kamena koji se organizirano prikupljao u Makedoniji, Srbiji i Hrvatskoj. Poduzeću je 1947. pripojena Tvornica kisika Sisak, pogoni koje su 1953. preseljeni u Zagreb. Proizvodnja organoživinih spojeva po kojoj je poduzeće bilo poznato pokrenuta je 1953. Godine 1955. započela je proizvodnja napitka u tabletama na bazi vinske kiseline Eska, a ubrzo potom praška za pecivo i dr.













Zamah u razvoju i modernizaciji poduzeća potaknule su Konferencija proizvođača sredstava za zaštitu bilja Jugoslavije održana 1954. u Šapcu, na kojoj je donesen zaključak da se Radonja orijentira na sintezu živinih i svih organosumpornih preparata, te Konferencija proizvođača gume Jugoslavije održana 1956. u Sisku, nakon koje je poduzeće počelo proizvoditi sredstva za gumarsku industriju (aditivi za spužvastu gumu, antioksidansi, vulkanizacijski akcelerator tiram – tetrametiltiuramov disulfid, TMTD). Proizvodnja posljednjega, koji je ujedno i sredstvo za zaštitu bilja (fungicid), usmjerio je daljnji razvoj poduzeća u područje poljoprivrede koje je tijekom godina postalo okosnica njegove proizvodnje. Nakon što je Institut za industrijska istraživanja Zagreb Radonji 1957. predložio proizvodnju organoživinih fungicida, izgrađeno je novo postrojenje za sintezu i formulacije te je iste godine započela proizvodnja živinoga fungicida Radosana. Na temelju te proizvodnje poduzeće je postalo značajan izvoznik. Uskoro je započela proizvodnja i drugih fungicida: Radotirama, Radocirama, Radocineba i dr. Godine 1959. Radonja je sa švicarskim poduzećem Sandoz AG iz Basela potpisala ugovor o suradnji i distribuciji sredstava za zaštitu bilja, na temelju čega je započela proizvodnja tekućih insekticida. Pogon za proizvodnju joda koji je radio u sklopu Jodnoga lječilišta Sisak pripojen je poduzeću 1957., i radio je do 1964.













Početkom 1960-ih započela je proizvodnja triazina, herbicida na osnovi aktivnih tvari simazina (Radokor) i atrazina (Radazin), kao najznačajnije skupine herbicida u proizvodnome pogonu Radonje. Tada je prestala proizvodnja vinske kiseline i uz nju vezanih proizvoda, te su ti pogoni bili prenamijenjeni za proizvodnju atrazina i tekućih pesticida. Godine 1962. uvedena je nova skupina proizvoda za široku potrošnju u obliku tekućina i aerosola, od kojih su najpoznatiji bili Piretoks, Lipisan i Mravocid. Novi pogon za proizvodnju alkalnih mineralnih gnojiva na bazi mineralne troske i marokanskoga fosfata pušten je u rad 1965. Odluka o toj proizvodnji bila je uvjetovana raspoloživošću i blizinom osnovne sirovine troske iz Siemens-Martinovih peći, koja se javlja kao otpad u proizvodnji čelika u → Željezari Sisak. Zbog niske prodajne cijene od te se proizvodnje odustalo 1969. te su postojeći pogoni bili prenamijenjeni za proizvodnju hidrauličnoga vapna i metalurškoga cementa.







Počevši razvijati 1965. program proizvoda za kliničku dijagnostiku, Radonja je postala začetnik te proizvodnje na području Jugoslavije. Razvojni program odvijao se u prilagođenome laboratorijskom prostoru, a od 1967. u specijaliziranome pogonu. Sastojao se od 25 različitih reagensa, broj kojih se povećao uspostavljanjem suradnje s raznim medicinskim institucijama, posebice zagrebačkim bolnicama te britanskim poduzećem SmithKline & French Laboratories (od 1977).

Godine 1973. pušten je u rad novi pogon za sintezu triazina kapaciteta 3000 t na godinu, čime je Radonja postala jedan od vodećih proizvođača pesticida u Jugoslaviji, kao i značajan izvoznik atrazina, posebice u zapadnu Europu i SAD. U tom su se razdoblju počeli proizvoditi i disperzivni premazi za zidove i beton (Murosan, Betosan i dr.). Radonja je kupila zemljište i zgrade bivšega vojnog kompleksa smještene u blizini stare jezgre poduzeća, uz nekadašnju Tvornicu boca i šupljeg stakla Petar Teslić. Otvoreni su mnogi novi pogoni, a 1988. puštena je u rad i spalionica tvorničkoga otpada.

Uspostavljena je suradnja s američkim poduzećem Elanco, što je rezultiralo širenjem asortimana za zaštitu bilja, te je puštena u rad novoizgrađena linija za proizvodnju Treflana. S američkim poduzećem Monsanto uspostavljena je suradnja u području proizvodnje i distribucije herbicida te je Radonja postala proizvođač u svijetu najpoznatijega herbicida na bazi glifosata Cidokora. Od 1950-ih do kraja 1980-ih poduzeće je potpisalo ugovore o suradnji s tridesetak inozemnih poduzeća, uglavnom iz zapadne Europe i SAD-a. U istom razdoblju prijavljeno je sedam patenata, a broj zaposlenih dosegnuo je 780. Poduzeće je imalo devet proizvodnih grupa s više od 170 proizvoda.

Izbijanjem Domovinskoga rata opseg proizvodnje i broj zaposlenih se znatno smanjio. Poduzeće je prošlo postupak privatizacije te je od 1993. nastavilo djelovati kao Herbos d. d. Osnovna mu je djelatnost i dalje bila proizvodnja sredstava za zaštitu bilja uz materijale za graditeljstvo, zaštitne i dekorativne premaze i dijagnostička sredstva. Zbog nagomilanih dugova poduzeće je 2011. proglasilo stečaj, a 2014. prekinuta je sva proizvodnja. Njegov proizvodni program preuzelo je poduzeće → Iskra Zelina kemijska industrija.





