Iveković, Hrvoje (Zagreb, 9. V. 1901 – Zagreb, 13. XII. 1991), kemijski inženjer, stručnjak za kemiju u području zdravstva i kemiju voda.

Na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu (→ Tehnički fakultet; sv. 4) 1924. diplomirao je kemiju te 1930. doktorirao disertacijom Pitke vode na terenu grada Zagreba i okolice. Na Medicinskome fakultetu u Zagrebu studirao je 1924–28. i radio u Farmakološkome zavodu fakulteta 1924–26. U Higijenskome zavodu sa Školom narodnoga zdravlja radio je 1927–41., gdje je bio voditelj laboratorijskog odsjeka. Na specijalizaciji u Berlinu bio je 1931–33. U Domu narodnoga zdravlja u Crikvenici radio je 1941–43., a priključivši se 1943. partizanima, radio je na organizaciji civilne zdravstvene službe u Odjelu za zdravstvo ZAVNOH-a. Zaslužan je za ponovnu uspostavu Farmaceutskoga fakulteta u Zagrebu (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet), gdje je 1945. postao redovitim profesorom opće i anorganske kemije te ondje radio do umirovljenja 1971. Cijeli radni vijek bio je predstojnik Zavoda za opću, anorgansku i analitičku kemiju, bio je dekan 1945–46., 1947–48., 1953–54. i 1962–63., prorektor Sveučilišta u Zagrebu 1948–49. i 1956–58. te rektor 1954–56.

Bavio se kemijom u sanitarnome području, istraživanjem kemije pitkih, podzemnih, termalnih i mineralnih voda te uzrocima njihova onečišćivanja, kemizmom i tehnologijom dobivanja i iskorištavanja boksita te desalinizacijom morske vode. Razvio je izvorni postupak ekstrakcije aluminija i nekih rijetkih metala iz boksita acetilacetonom. Autor je knjiga Higijena pitke vode (1930), Mijenjanje kemijskog sastava vode Plitvičkih jezera (1958), Unificirana jugoslavenska nomenklatura anorganske kemije (1966), kojom je utemeljio hrvatsko nazivlje područja, te Mineralne i termalne vode SR Hrvatske (s R. Peroš, 1981). Od 1952. bio je dugogodišnji urednik časopisa Rad JAZU, a 1956–80. časopisa Bulletin scientifique. Od 1959. bio je član JAZU-a, a 1967–72. i član Predsjedništva. Bio je predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva (1962–64) i Matice hrvatske (1968–70). Dobitnik je Republičke nagrade za životno djelo 1976.