Jalšenjak, Ivan (Zagreb, 25. VIII. 1941), kemijski inženjer, stručnjak za farmaceutsku tehnologiju.

Na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehnološkoga fakulteta diplomirao je 1966., a na Farmaceutsko-biokemijskome fakultetu doktorirao 1975. disertacijom Reološko mjerenje interakcija čestica monodisperznih polimernih suspenzija (mentor → I. Štivić). Radio je 1966–67. u Institutu organske kemije Sveučilišta u Zagrebu. Od 1968. radio je na Farmaceutsko-biokemijskome fakultetu, od 1988. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Farmaceutska tehnologija I, Biofarmacija s farmakokinetikom i Terapijski sustavi. Bio je predstojnik Zavoda za farmaceutsku tehnologiju 1982–2006., voditelj poslijediplomskoga studija farmaceutske tehnologije 1982–95., prodekan 1980–85. te dekan Fakulteta 1989–93. i 2003–06. Usavršavao se na sveučilištima u Londonu 1975–76. te Tokyju 1979., gdje je 1994. bio gostujući profesor. Umirovljen je 2006.

Područja su njegova znanstvenoga interesa produženo i kontrolirano oslobađanje te učinak lijekova i drugih biološki aktivnih tvari, terapijski sustavi iz reda mikročestica (mikrokapsule, liposomi i mikrosfere) te kinetika i mehanizam uklapanja djelatne tvari u matricu lijeka i njezino oslobađanje. U području farmaceutske tehnologije znatno je unaprijedio nastavni i znanstveni rad. Autor je udžbenika Osnove farmaceutske tehnologije I (s V. Vidmar, 1984), Farmaceutika (s V. Jalšenjak i J. Filipović-Grčić, 1998) te Praktikuma farmaceutske tehnologije (s I. Štivićem, 1977). Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« 1993. i Godišnje nagrade za znanost 2002. Od 2012. je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.