istraživački brod, plovilo izgrađeno ili preuređeno za oceanografska, biološka ili druga znanstvena istraživanja, hidrografska i meteorološka mjerenja te motrenja. Od drugih brodova ne razlikuje se oblikom trupa, izgledom ili brodskim pogonom, već opremom i laboratorijima prilagođenima istraživanju za koje je namijenjen. Kao istraživački brodovi služe koćari, ledolomci, motorne jahte, obalni brodovi i drugi brodovi različitih oblika i značajki. Pogonski uređaj istraživačkih brodova prilagođen je plovidbi malom brzinom uz minimalne vibracije i bešuman rad, a brodovi moraju i pri najmanjim brzinama imati stabilnost kursa i izvrsnu upravljivost, te dobro ponašanje na valovima.

Pojedinačna su se istraživanja i pokusi provodili na brodovima odavna, a prva opsežnija istraživanja od doba velikih pomorskih otkrića potkraj XV. st. Početak suvremenih oceanografskih istraživanja obilježila je britanska korveta Challenger putovanjem oko svijeta 1873‒76. Namjenski građeni brodovi pojavljuju se početkom XX. st. Početkom XXI. st. svjetska istraživačka flota imala je više od 400 brodova pogodnih za rad na otvorenom oceanu.

Istraživanja svjetskih mora s ishodištem u Hrvatskoj

Prva opažanja i istraživanja svjetskih mora s ishodištem u Hrvatskoj provodili su u XIX. st. brodovi pod austrijskom zastavom. Prvi takav brod koji je oplovio svijet bio je brik Splendido (duljine 30 m, s 11 članova posade) hrvatskoga pomorskoga kapetana → Ive Visina, izgrađen u riječkom brodogradilištu → Andrije Zanona. Visin je 1852. na put oko svijeta krenuo iz Antwerpena, a vratio se u Trst 1859., preplovivši 101 297 nautičkih milja. Time je postao petim čovjekom nakon Magellana kojemu je to uspjelo.







Glasoviti su i drugi pomorsko-istraživački pothvati brodova austrougarske mornarice, dijelom popunjenih hrvatskim posadama. Primjerice fregata Novara je (1857–59) na velikoj znanstvenoj ekspediciji oplovila svijet i dopremila tisuće uzoraka flore, faune i minerala te etnografskih uzoraka, a na putovanje se otisnula iz pulske luke, gdje je i opremljena. Godine 1869. isplovila je iz Pule fregata Donau s 350 članova posade, koja se, oplovivši Zemlju, vratila 1871. I na tom su putovanju posadu činili pomorci iz Dalmacije i Istre, a o plovidbi je sačuvan dnevnik koji je vodio Matija Politeo iz Staroga Grada na Hvaru. Austrougarska polarna ekspedicija brodom Admiral Tegetthoff trajala je 1872–74., kada je u Arktičkom oceanu otkriven arhipelag nazvan Zemlja Franje Josipa. Na jedrenjaku s pomoćnim parnim strojem, duljine 34 m, od 24 člana posade polovica je bila podrijetlom iz hrvatskih zemalja.







Prvi istraživački brodovi na Jadranskom moru

Za kratkotrajne francuske vladavine hidrograf Charles François Beautemps-Beauprè (1766–1854) obavio je (1806‒09) prvi hidrografski premjer za pojedine dijelove istočne obale Jadranskog mora. U prvoj polovici XIX. st. i austrijska mornarica započela je s hidrografskim istraživanjima. U Trstu je ustrojena 1860. prva hidrografska ustanova s podružnicom u Puli (od 1863), koja je 1866. premještena iz Trsta u Pulu, gdje je od 1869. djelovala pod nazivom → Hidrografski zavod, potičući sustavna hidrografska istraživanja. Prvi sustavan premjer Jadranskog mora (1866–70) obavio je Tobias Oesterreicher (1831‒1893) velikim brojem plovila, s brodom Fiume kao bazom. Istraživanja otvorenoga Jadranskog mora proveli su profesori → Mornaričke akademije u Rijeci Josef Luksch i Julius Wolf brodovima Nautilus (1874), Deli (1875‒77) i Hertha (1880). Brod Nautilus bio je austrougarska topovnjača izgrađena u Puli 1874., duljine 46 m, s parnim strojem i 99 članova posade.

Rastuće zanimanje za Jadransko more popraćeno je nizom ekspedicija u organizaciji stranih institucija. Podružnica Berlinskog akvarija, Zoološka postaja Rovinj (→ Centar za istraživanje mora), organizirala je 1891. krstarenja brodom Rudolf Virchow. Tim parnim brodom, duljine 15 m s motorom od 90 KS (oko 67 kW), 1907. i 1909. provedena su prva istraživanja planktona Jadrana. Kraljevski talijanski komitet za oceanografiju iz Venecije organizirao je 1909. krstarenja torpiljarkama S 107, Montebello i Ciclope. Talijansko-austrijska Stalna međunarodna komisija za istraživanje Jadrana osnovana 1910. organizirala je 1911‒14. krstarenja brodovima Naiade i Ciclope. Brod Naiade, duljine 48 m, s parnim pogonom, izgrađen 1891. za austrougarsku ratnu mornaricu, predan je 1920. Kraljevstvu SHS i preimenovan u Stinica. Za Međunarodne geofizičke godine (1957‒58) obavljao je hidrografsko i oceanografsko istraživanje Jadrana, a otpisan je 1962.

Zarana su se u istraživanja Jadrana uključili i domaći znanstvenici, a krstarenja su se provodila u organizaciji Hrvatskog sveučilišta i JAZU-a iz Zagreba. Prvo krstarenje skupine hrvatskih prirodoslovaca Jadranom (Antun Heinz, Stjepan Gjurašin, Anton Korlević, Lazar Car, Mijo Kišpatić, Milan Šenoa i dr.) odvijalo se 1893. brodom Zvonimir Hrvatskoga primorskoga parobrodarskog društva iz Senja. Brod je bio dvojarbolni jedrenjak s pomoćnim parnim strojem, duljine 30 m, a izgrađen je kao jahta Feu follet za francuskog vlasnika. Već 1894. organizirana je nova ekspedicija školskim brodom Margita bakarske Nautičke škole, u kojoj je sudjelovao i → Spiridion Brusina. Istraživanja hidrografskih i bioloških svojstava u kanalima između Istre i Zadra provodila su se 1913‒14. školskim brodom, Vila Velebita bakarske Nautičke škole, bark-škunom s pomoćnim parnim strojem. (→ školski brod)







Novija povijest i današnji istraživački brodovi

Današnji → Hrvatski hidrografski institut iz Splita osnovan je 1922. u sastavu škole za pomorske oficire ratne mornarice Kraljevine SHS sa sjedištem u Tivtu, od 1923. djeluje u Dubrovniku, a od 1929. u Splitu. Od 1937. naziva se Hidrografski institut Kraljevine Jugoslavije, od 1944. Hidrografski institut JRM-a, od 1991. Državni hidrografski institut, a od 1995. djeluje pod današnjim nazivom.

Do kraja 1960-ih raspolagao je različitim, uglavnom neprikladnim plovilima. Godine 1971. izgrađen je za potrebe Instituta u brodogradilištu u Gdańsku istraživački brod Andrija Mohorovičić (oznake PH-33). Brod je duljine 73,3 m te može primiti 34 člana posade i 22 znanstvenika. Opremljen je oceanografskim, hidrografskim, kemijskim laboratorijem, višenamjenskim laboratorijem i fotolaboratorijem, s pripadajućom raznovrsnom istraživačkom opremom, te mehaničkom, finomehaničkom i elektroničkom radionicom. Do početka 1990-ih prokrstario je više od 120 000 nautičkih milja Jadranom te obavio velik broj ispitivanja, dijelom u suradnji s drugim istraživačkim institucijama. Od 1991. kao školski brod BŠ-72 ušao je u sastav HRM-a, a od 2008. u sastavu je Obalne straže RH.







Hrvatski hidrografski institut danas ima dva istraživačka broda opremljena za hidrografska, geološka i oceanografska istraživanja. Brod Hidra, duljine 22,1 m, izgrađen je u brodogradilištu Punat 1993., a Palagruža, duljine 45,5 m, u Norveškoj 1975.

Rovinjski Centar za istraživanje mora u sastavu zagrebačkoga Instituta Ruđer Bošković osnovan je 1891. kao postaja Berlinskog akvarija. Od 1918. bio je pod talijanskom, zatim pod talijansko-njemačkom upravom te od 1948. pod upravom FNRJ, od 1951. djelovao je kao Institut za biologiju mora JAZU-a, a od 1969. djeluje pod današnjim nazivom i organizacijom. Rovinjski institut nabavio je 1950-ih motorni brod Bios, koji je potonuo 1969. Godine 1972. nabavljen je isluženi minolovac (barkasa) JRM-a Vila Velebita, duljine 21,5 m, izgrađen 1948., preuređen za znanstvena istraživanja na moru. Danas se Centar, osim tim brodom, služi motornim brodicama Burin, duljine 10 m (nabavljena 1977), i Triton, duljine 10,8 m (2003).







Godine 1930. osnovan je → Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, koji je istraživanja (1953‒2009) provodio brodom Bios, duljine 27,7 m. Danas upravlja suvremenim brodom Bios dva, duljine 36,3 m, izgrađenim 2009. u splitskom Brodogradilištu specijalnih objekata (→ Brodosplit). Brod je opremljen četirima hidrauličnim vitlima, bočnom pomičnom sohom i sklopivom hidrauličnom dizalicom, trima laboratorijima (mokri, suhi i mikrobiološki) te kabinom za elektroniku, a može uz šest članova posade primiti i 17 istraživača. Institut raspolaže i brzom brodicom Navicula, duljine 10,8 m, izgrađenom u Italiji 2002.







U Dubrovniku je 1949. osnovan Biološki institut JAZU-a; od 1977. u sastavu je Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, a od 2005. djeluje u sastavu → Sveučilišta u Dubrovniku kao Institut za more i priobalje. Godine 1962. Institut je nabavio istraživačku brodicu Baldo Kosić, koja je potopljena u granatiranju Dubrovnika 1991. Danas se za biološka i hidrografska istraživanja obalnog i otvorenoga mora koristi brodom Baldo Kosić II, duljine 15,75 m, izgrađenim 2009. u Tehnomont − brodogradilištu Pula, a prema projektu pulskog poduzeća Cadcon. Uz taj brod, Institut raspolaže sveučilišnim → školskim brodom Naše more, duljine 31,35 m, izgrađenim 1991.





