karaka, veliki trojarbolni teretni jedrenjak u XIV–XVII. st. Bila je obla trupa s uzdignutim pramcem i krmom, veća od karavele, ali sporija i slabijih manevarskih sposobnosti. Pojavila se početkom XIV. st. u Veneciji, a gotovo istodobno počela se graditi i u Dubrovniku. Tijekom XV. st. proširila se Sredozemljem i odatle do Nizozemske. U XVI. st. pojavila se velika karaka s četiri jarbola, karakun. Potkraj XVII. st. ustupila je mjesto velikim jedrenjacima za prekooceansku plovidbu.
Dubrovačka karaka XVI. st., namijenjena za plovidbu Sredozemljem i obalama Atlantika do engleskih i flandrijskih luka, znatno je poboljšana inačica dubrovačke → koke. Bila je duljine 38‒40 m, širine 14‒15 m, visine boka 9‒10 m, gaza 5 m, nosivosti 950‒1250 t. Imala je do 40 obrambenih topova i do 100 članova posade. Trup joj je bio srcolika oblika, prikladniji od oblika za uvjete plovidbe Atlantikom, a takav su revolucionarni oblik trupa europski brodovi preuzeli tek stoljeće kasnije. Na glavnom jarbolu bila su dva križna jedra, na pramčanom jarbolu veće križno jedro, a na krmenom latinsko; na sva tri jarbola bili su koševi.
Dubrovački karakun XVI. st. bio je najveći i najugledniji onodobni trgovački brod na svijetu. Bio je duljine 50‒55 m, širine 16‒17 m, visine boka 10‒12 m, gaza 6‒7 m te nosivosti 1580‒2050 t. Pramčani mu je jarbol bio povišeniji nego u karake te je uz glavno imao i vršno križno jedarce. O tom brodu svjedoči i William Shakespeare u djelima Ukroćena goropadnica i Mletački trgovac, nazivajući ga argosy (naziv izveden od starijeg oblika imena za Dubrovnik).
Replika dubrovačke karake, čelična trupa i jarbola te drvena nadgrađa, duljine 30,9 m, porinuta je 2004. u brodogradilištu Odisej u Kaštel Gomilici, a dovršena u betinskom Brodogradilištu i marini; danas služi u turističke svrhe.
M. Kozličić: Hrvatsko brodovlje. Split, 1993.
P. Mardešić: KARAKA. Pomorska enciklopedija, sv. 3, 1976., str. 467–468.
