Jurčić, Vinko (Klobuk kraj Ljubuškoga, BiH, 22. V. 1921 – Zagreb, 16. I. 2007), pejzažni arhitekt, pridonio je istraživanju vrtnoga povijesnog nasljeđa i popularizaciji pejzažne arhitekture u Hrvatskoj.

Diplomirao je 1958. na Poljoprivredno-šumarskome fakultetu (poslije Poljoprivredni fakultet, danas → Agronomski fakultet; sv. 2) u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1976. disertacijom Fitoekološka istraživanja o kontaminaciji prostora Zagreba olovom. Djelovao je 1947–50. u zagrebačkoj podružnici Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, tajnik Hortikulturnoga društva Hrvatske bio je 1950–55., potom je predavao u Vrtlarskoj školi Arboretum Opeka u Vinici kraj Varaždina, koje je 1960–64. bio direktor. Nakon toga prešao je u poduzeće Flora (poslije Zrinjevac) u Zagrebu, gdje je do 1971. bio upravitelj Izgradnje parkova te voditelj Instituta za unapređenje i razvoj rada. Od 1971. radio je na Poljoprivrednome fakultetu, od 1977. u zvanju izvanrednoga profesora. Ondje je proširio područje djelovanja Zavoda za vrtlarstvo i 1977. osnovao Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost, kojega je bio predstojnik. Istodobno je utemeljio i novi smjer Vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža, te uveo više novih kolegija. Od 1973. bio je voditelj poslijediplomskoga studija za oblikovanje pejzaža. Umirovljen je 1988. S Brunom Šišićem utemeljio je u okviru Fakulteta 1982. Centar za povijesne vrtove i razvoj krajobraza u Dubrovniku.

Sa suprugom Ivanom radio je na obnovi i uređenju povijesnoga parka oko dvorca Opeka, a kao glavni projektant ili suradnik sudjelovao je u projektima rekonstrukcije parkova i uređenja prostora oko škola (Poljoprivredna škola u Križevcima), tvornica (INA-OKI u Ivanić-Gradu), lječilišta (Stubičke Toplice), zagrebačkih samostana (Remete), stambeno-poslovnih zona (Središće) i dr. Radove je objavljivao u časopisima Hortikultura, Čovjek i prostor, Poljoprivredna znanstvena smotra, Agronomski glasnik te u zbornicima stručnih i znanstvenih skupova. Bavio se i prevođenjem stručnih knjiga s njemačkoga na hrvatski jezik (Voće iz vlastitog vrta P. G. de Haasa, 1970; Ruže u našem vrtu O. Scheerera, 1971). Utemeljitelj je Udruženja za kulturu pejzaža i njegov predsjednik od osnutka 1985. do 2003.