konoplja (Cannabis sativa), jednogodišnja, do 3 m visoka zeljasta biljka iz porodice konoplja (Cannabaceae), s uspravnom stabljikom i prstasto razdijeljenim listovima.

Iz njene se stabljike dobivaju vlakna hrvatskoga naziva kudjelja. Konoplja za dobivanje vlakana i sjemena, za razliku od hašišne (medicinske) ili indijske konoplje, ima nizak sadržaj psihoaktivne komponente. Najkvalitetnija konoplja za dobivanje vlakana danas se uzgaja u Italiji i Francuskoj, a na svjetskoj razini vodeće su Kanada i Kina. Godišnja svjetska proizvodnja je vrlo mala i procjenjuje se na približno 70 000 t (2018), što u ukupnoj proizvodnji vlakana rezultira udjelom od 0,07%. U stabljici konoplje (liku) tijekom rasta nastaju vlakna u sličnom obliku kao i kod lana. Nakon žetve tehnička se vlakna izdvajaju iz stabljike močenjem (maceracijom) i mehaničkom obradbom (→ lan). Duljina je tehničkoga vlakna 20–200 cm. Svaka se nit tehničkoga vlakna sastoji od velikog broja vlakanaca, duljine 15–30 mm, a debljine 15–50 μm. Kudjelja se ubraja među najčvršća prirodna vlakna, kruta je (čvrstoća 35–70 cN/tex, prekidno istezanje 1–6%), u mokrome stanju vlakna su jača 5–20%. Vlakna dobro upijaju vlagu i vodu. Glavni sastojak je celuloza (67%) pa kemijska svojstva kudjelje načelno odgovaraju kemijskim svojstvima celuloze. Vlakna ne oštećuju moljci, a osjetljiva su na djelovanje bakterija i plijesni.

Danas se kudjelja pretežno rabi kao vlakno za izradbu tehničkoga tekstila te u drugim tehničkim primjenama: za ekološku ambalažu, brtvljenje elemenata cjevovoda, toplinsku izolaciju, kao ojačalo za cement i žbuku, u agrotekstilu, geotekstilu i dr. U manjoj se mjeri od fine kudjeljne pređe izrađuju i raznovrsne tkanine za modnu odjeću, narodne nošnje, dekorativni tekstil za kućanstvo i sl. Konoplja je od davnine poznata kao biljka za proizvodnju vlakana, a znatno kasnije kao ljekovita biljka. U Kini se rabila prije više od 10 000 godina. Uzgajala se 2000. pr. Kr. u Indiji, a u Europu je donesena oko 1500. pr. Kr. Za uzgoj i preradbu konoplje u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi najznačajnije je povijesno razdoblje XVI–XVIII. st. Sredinom XX. st. pamuk i umjetna vlakna istisnuli su konoplju iz niza područja u kojima je do tada dominirala. Pad proizvodnje bio je dodatno povećan i nepotrebnom zakonskom zabranom uzgoja te biljke. Nakon više desetljeća, potkraj XX. st. dopušten je uzgoj industrijske konoplje u zemljama u kojima je na snazi bila dugogodišnja zabrana (Kanada, Velika Britanija, Francuska, Austrija, Njemačka i dr.).

Od daleke povijesti konoplja je imala veliko značenje i na hrvatskim prostorima. Biljka je ravničarskih krajeva, manje osjetljiva na klimatske promjene od lana, a zbog morfoloških karakteristika iskoristivost vlakana veća je nego kod lana. Zbog toga su u Hrvatskoj (posebice u Slavoniji) u prethodnim stoljećima mnoga seoska gospodarstva sijala konoplju radi dobivanja vlakana i tekstila za vlastite potrebe, ali i za prodaju. Tijekom prvih desetljeća XX. st. konoplja se za industrijsku preradbu uzgajala i na velikim površinama poljoprivrednih dobara (Osijek, Vukovar, Đakovo, Vinkovci, Čepin, Vladislavci i dr.). U Hrvatskoj je 1938. djelovalo 11 većih kudjeljara. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova Jugoslavija je bila treća velesila u uzgoju konoplje, iza Rusije i Italije. Pad proizvodnje konoplje počeo je 1950-ih zbog sve većeg uvoza → pamuka i → umjetnih vlakana koja su postupno potpuno istisnula kudjelju kao sirovinu za izradbu odjeće i kućanskoga tekstila. Zadnja aktivnost uzgoja konoplje u Hrvatskoj zabilježena je potkraj Domovinskoga rata 1995. Tek 2012., u skladu sa svjetskim trendom, i u Hrvatskoj je pokrenuta ideja o ponovnoj proizvodnji konoplje i njezinu povratku na tržište. Slijedom toga, 2015. je konopljom bilo zasijano oko 1700 ha, a cilj je da se do 2025. površine povećaju na 15 000 ha. U Hrvatskoj je ozakonjen uzgoj industrijske konoplje uz nekoliko uvjeta u vezi s nadzorom obrađenih površina i poljoprivrednika koji se s time bave.