Kovačić, Željko (Sisak, 10. IX. 1951 – Zagreb, 13. VIII. 2021), arhitekt i dizajner, istaknuo se oblikovanjem muzejskih stalnih postava i izložaba.

Diplomirao je 1976. na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka studija je kratko radio u projektnom birou Željezare Sisak, potom u građevinskom poduzeću Uzor u Petrinji, a od 1981. djelovao je uglavnom samostalno. Isprva se bavio projektiranjem i adaptacijama obiteljskih kuća (Serdar u Serdarovoj ulici, 1978; Kovačić na Radničkome dolu 30, 1980–83., obje u Zagrebu) i uređenjem interijera poslovnih, ugostiteljskih i trgovačkih prostora (slastičarnica Horak u Ilici 160, 1986; pivnica Concordia u Kranjčevićevoj 16, 1986., obje u Zagrebu). Od kraja 1980-ih posvetio se isključivo oblikovanju muzejskih stalnih postava i izložaba, unijevši inovativne forme predstavljanja muzejske građe. Ističu se muzejski stalni postavi u Muzeju grada Zagreba (1997–2000), Gradskom muzeju Sisak (1998), Zavičajnom muzeju Ozalj (1999–2001), Galeriji Emanuel Vidović u Splitu (2006), dok vrhunac njegova opusa predstavlja realizacija muzejske zgrade i stalnoga postava Muzeja krapinskih neandertalaca u Hušnjakovu kraj Krapine (2010). Dovršio je uređenje interijera crkve sv. Blaža u Zagrebu (2015). Bavio se grafičkim i industrijskim dizajnom (serije kravata i kožne galanterije Baština, 1991–93; službeni stolac 59. kongresa PEN-a, 1993). Stručne članke i osvrte objavljivao je u dnevnom i stručnom tisku (Vjesnik, Čovjek i prostor, Informatica museologica, Riječi i dr.). Dobitnik je više nagrada i priznanja, među ostalima Nagrade »Bernardo Bernardi« (1997).