Kučinac, Blaženka (Zagaj pod Bočem, Slovenija, 9. XI. 1937), industrijska dizajnerica, zapažena po uspjelom dizajnu velikoserijskih garnitura namještaja.
Završila je Školu primijenjenih umjetnosti, Odjel za unutarnju arhitekturu u Zagrebu 1958., te studij Proizvodnja namještaja na Drvnotehnološkom odsjeku Šumarskoga fakulteta u Zagrebu 1977. Od 1958. stjecala je radna iskustva kao industrijski estetičar u Zagrebačkoj tvornici pokućstva (→ Šavrić; sv 2). Radila je 1960–80. u osječkoj tvornici namještaja Ivo Marinković (→ Mobilia; sv. 2), gdje je doživjela vrhunac karijere kao dizajnerica namještaja. Među ostalim oblikovala je mnogobrojne garniture i komade namještaja proizvedene u velikim serijama (tri programa namještaja za dnevne sobe Osijek, modularna dječja soba Pipi i dr.). Nakon povratka u Zagreb radila je kao arhitektica-savjetnica u Robnoj kući Šipad u Dubravi (1980–82), te u obrtničkoj zakladi Solidarnost kao projektantica namještaja i voditeljica salona. Umirovljena je 1991. Samostalno je izlagala na Bijenalu industrijskog oblikovanja u Ljubljani (1971), te na Zagrebačkom salonu (1973. i 1977). Nagrađeni su joj radovi blagovaonica T-620 (izložba Porodica i domaćinstvo u Zagrebu, 1963), stolica Kristina (V. sajam nameštaja i unutrašnje opreme u Beogradu, 1967) te dječja soba Pipi (Dizajn centar Beograd, 1972). Dobitnica je Nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo (2020).
V. Brdar Mustapić: Projektant nije anoniman. Priča o Blaženki Kučinac i industriji namještaja. Tekst u povodu izložbe Blaženka Kučinac i industrijsko oblikovanje u tvornici namještaja 2020.
V. Brdar Mustapić: Projektant nije anoniman. Priča o Blaženki Kučinac i industriji namještaja. Tekst u povodu izložbe Blaženka Kučinac i industrijsko oblikovanje u tvornici namještaja 2020.
