Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, visokoškolska i znanstvenoistraživačka ustanova Sveučilišta u Zagrebu, koja izvodi sveučilišne studije u znanstvenim poljima šumarstva i drvne tehnologije, te predstavlja središte znanstvenog i stručnog razvoja tih disciplina u Hrvatskoj.

Povijest fakulteta do danas

Početak višeg obrazovanja iz područja → šumarstva obilježen je osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860 (→ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima), koje je tada bilo nosilac razvoja područja. Zauzimanjem stručnjaka → Frana Žavera Kesterčaneka za preseljenje učilišta u Zagreb i podizanje razine školovanja na visokoškolsku, tu je ulogu 1898. preuzela novoosnovana Šumarska akademija pri Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu, osnutkom kojega je započelo visoko obrazovanje iz šumarstva. Nastava se izvodila u zgradi Šumarskoga doma u Ulici Farkaša Vukotinovića 2, a prvotni trogodišnji studij produžen je 1907/08. na četiri godine. Nastava je uključivala kolegije iz geodezije, šumarstva, ekologije, matematike, grafike, prirodoslovlja, gospodarstva, tehnike te pravno-državoslovnih disciplina. Nastava geodezije započeta na Akademiji bila je početak teorijskog i praktičnog obrazovanja geodeta te polazište mnogobrojnih stručnjaka i profesora kasnijih tehničkih fakulteta. Na Šumarskoj akademiji je do 1919. diplomiralo 165 šumara.

Zauzimanjem profesora te pročelnika Akademije u više mandata → Andrije Petračića i → Đure Nenadića, 1919. osnovan je Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je preuzeo nastavu područja. Fakultet su činila dva odjela, šumarski i gospodarski (poljoprivredni). Prvi osnovani fakultetski zavod bio je Zavod za šumske pokuse koji je od 1926. izdavao → Glasnik za šumske pokuse (ukinut 2011). Fakultet je 1929–59. nosio ime Poljoprivredno-šumarski fakultet (1941–45. Poljodjelsko-šumarski fakultet). Šumarskome je odjelu u sljedećim godinama dodijeljeno više stotina hektara šuma u Zagrebu i okolici, a od 1934. dio djelatnosti Fakulteta preseljen je iz Šumarskoga doma u središtu grada u novoizgrađeni paviljonski sklop u parku Maksimiru, prvi moderni fakultetski sklop Zagrebačkoga sveučilišta.

Šumarska je nastava 1947. podijeljena na šumsko-uzgojnu (biološku) i šumsko-industrijsku (tehničku), čime je obilježen početak studija → drvne tehnologije. Izgradnjom novih paviljona 1949. cijeli Fakultet preseljen je na područje Maksimira. Od akademske godine 1952/53. nastava na Šumarskom odjelu izvodila se prema novome nastavnom planu i programu na dva odsjeka, Šumsko-gospodarskom odsjeku i Drvnoindustrijskom odsjeku.







Godine 1959. osnovan je Šumarski fakultet, nastao podjelom Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta na dvije samostalne ustanove (iz poljoprivrednoga se dijela razvio današnji → Agronomski fakultet). Šumarski su fakultet, kao i do tada, činila dva odsjeka, šumsko-gospodarski i drvno-industrijski. U sklopu Fakulteta osnovane su posebne ustanove: Nastavni i pokusni šumski objekti, Nastavni i pokusni drvno-industrijski objekti, Ured za terensku nastavu, Šumarska knjižnica, Šumarski muzej i Fotolaboratorij. Tijekom 1961. započelo je izvođenje poslijediplomskih studija za stjecanje akademskoga stupnja magistra znanosti ili specijalista. Godine 1977. uveden je dvogodišnji nastavni plan za stjecanje stručne spreme inženjera drvne industrije, smjer proizvodnja namještaja. Osim toga, u sastavu Fakulteta 1962–68. bio je Institut za šumarska istraživanja u Zagrebu (→ Hrvatski šumarski institut). Fakultet je 1967., s 11 tada najvećih hrvatskih drvnoindustrijskih poduzeća, bio suosnivač → Instituta za drvo, institucije koja je preuzela dugogodišnje djelovanje povezano s unapređenjem drvne industrije.

Posebno intenzivan razvoj Fakulteta započeo je potkraj 1990-ih. Šumarski fakultet dobio je 1999. pravo lova u državnome lovištu Opeke II kraj Lipovljana. Godine 2002. otvorena je nova, tzv. zelena zgrada Fakulteta, u koju se uselilo više šumarskih zavoda te stručne službe i od tada Fakultet raspolaže s više od 30 000 m² zatvorenoga prostora. Od akademske godine 2005/06. započela je prilagodba studijskih programa Bolonjskom procesu. Fakultet je 2006. dobio pravo lova u državnome lovištu Kalifront na Rabu. Izgradnjom tzv. žute i smeđe zgrade te sportske dvorane, u nove prostore preseljen je cijeli Šumarski odsjek iz stare zgrade te Knjižnica i Studentska referada. U smeđoj zgradi od tada su uredi, predavaonice, laboratoriji i drugi radni prostori zavodâ, a u žutom krilu smještene su dvije klasične predavaonice i dvije predavaonice amfiteatralnog oblika, pet apartmana, laboratoriji, nekoliko nastavničkih kabineta, vijećnica i podrumski prostori.







Posebnost Fakulteta jest pet nastavno-pokusnih šumskih objekata (NPŠO) u različitim šumskim arealima te Šumski vrt (osnovan 1919. u Maksimiru), u kojima Fakultet upravlja s više od 3600 ha šuma prema načelu samoodrživosti. NPŠO-i osim toga osiguravaju i znatna materijalna sredstva za učinkovito poslovanje Fakulteta. Većina objekata je u posljednjih nekoliko godina iznova uređena, a uložena su i znatna sredstva u uzgoj, uređivanje i zaštitu šuma. U projektima razvoja djelatnosti Fakultet je bio nositelj reintrodukcije dabra u Hrvatsku (1996., okolica Ivanić-Grada), organizirao je dopremu i puštanje muflonske divljači na otoku Rabu (1998) i sl. Fakultet gospodari i s približno 10 000 ha lovišta. Za potrebe prehrane divljači kupljeno je stotinjak hektara zapuštenih površina oko NPŠO-a Lipovljani (koje su kultivirane), a osnovano je i Poljoprivredno gospodarstvo te su izgrađene gospodarske zgrade i nabavljena je poljoprivredna mehanizacija. Godine 2018. kupljen je objekt na NPŠO-u Rab (Kampor), ustrojeno je 16 laboratorija sa suvremenom opremom, a u staroj fakultetskoj zgradi otvorena su dva nova laboratorija i dvije multimedijske dvorane.













Od 2021. ime Fakulteta promijenjeno je u Fakultet šumarstva i drvne tehnologije. Time je osnovan i novi Zavod za nastavno-pokusne drvnotehnološke objekte te nekoliko novih laboratorija, a proširene su i djelatnosti Fakulteta.







Nastava

Danas Fakultet organizira nastavu na dvama odsjecima (Šumarskom i Drvnotehnološkom) i trima studijima: šumarstva, drvne tehnologije te na studiju urbanoga šumarstva, zaštite prirode i okoliša. Studij šumarstva čine istoimeni preddiplomski studij te diplomski studij (smjerovi Uzgajanje i uređivanje šuma s lovnim gospodarenjem te Tehnika, tehnologija i menadžment u šumarstvu), kao i osam poslijediplomskih specijalističkih studija (Ekološko oblikovanje krajolika, zaštita prirode i hortikultura, Uzgajanje i osnivanje šuma, Šumske tehnike i tehnologije, Lovstvo, Oplemenjivanje i očuvanje genetske raznolikosti šumskog drveća, Šumske prometnice, Uređivanje šuma te Menadžment i poduzetništvo u šumarstvu). Studij drvne tehnologije sastoji se od preddiplomskog i preddiplomskoga stručnog studija (oba naziva Drvna tehnologija), dvaju diplomskih studija (Drvnotehnološki procesi i Oblikovanje proizvoda od drva) te dvaju poslijediplomskih specijalističkih studija (Organizacija proizvodnje i Tehnologija drvnih materijala). Studiji urbanoga šumarstva, zaštite prirode i okoliša čine istoimeni preddiplomski i diplomski studij. Na Fakultetu djeluje zajednički poslijediplomski doktorski studij Šumarstvo i drvna tehnologija.

Organizacija

Fakultet danas čini jedanaest zavoda, od kojih šest Šumarskog odsjeka te pet Drvnotehnološkog odsjeka, a koji okupljaju 19 laboratorija. U razdoblju 1968–2005. djelovali su još i Zavod za istraživanja u šumarstvu i Zavod za istraživanja u drvnoj industriji, sa svrhom razvoja šumarske i drvnotehnološke struke, a u sastavu potonjega od 1971. izlazio je Bilten ZIDI (→ Bilten znanstvenih istraživanja drvnotehnoloških institucija).

Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma osnovan je 1921. kao Zavod za uzgajanje šuma na čelu s prvim predstojnikom A. Petračićem koji je osnovao laboratorij, kabinet sa zbirkom sjemena, češera, pupova te herbarij, zatim Šumski vrt (1922) za pokusne i nastavne svrhe i zavodsku knjižnicu. Oko Šumskoga vrta 1937. podignut je arboretum u kojem je zasađeno oko 400 biljnih vrsta. Današnje ime zavod nosi od 2001. U sklopu zavoda djeluju katedre Uzgajanje šuma, Osnivanje šuma, Ekologija šuma, Šumarska fitocenologija, Pedologija (od 1995) te Šumske melioracije krša sa Zaštitom prirode. (→ Andrija Petračić, → Milan Anić, → Ivo Dekanić, → Branimir Prpić, → Slavko Matić, → Joso Vukelić, → Milan Oršanić, → Igor Anić)

Zavod za izmjeru i uređivanje šuma potječe iz dvaju kabineta Šumarske akademije: Kabineta za geodeziju i ostale tehničke predmete te Kabineta za šumsko-uređajnu skupinu predmeta. Godine 1919/20. Kabinet za geodeziju postao je Zavod za geodeziju (od 1967. Katedra za geodeziju). Drugi je kabinet istodobno preoblikovan u Stolicu za uređivanje šuma (Zavod za uređivanje šuma i računanje vrijednosti šuma od 1935., odn. Zavod za uređivanje šuma i šumarsku ekonomiku od 1947). Iz tog su zavoda 1960. nastali Zavod za ekonomiku i organizaciju šumarske privrede i drvne industrije (od 1967. Katedra za ekonomiku u šumarstvu) i Zavod za uređivanje šuma. Godine 1967. svi su zavodi postali katedre. Jedinstven zavod (Zavod za uređivanje šuma) nastao je 1995. okupljanjem Katedre za uređivanje šuma, Katedre za dendrometriju, Katedre za geodeziju i Katedre za ekonomiku u šumarstvu, a od 2005. nosi današnje ime. (→ Đuro Nenadić, → Zdenko Tomašegović, → Dušan Klepac)

Zavod za šumarske tehnike i tehnologije nastao je 2005. spajanjem Zavoda za iskorištavanje šuma i dijela Zavoda za organizaciju i ekonomiku šumarstva, koji su osnovani 1997. spajanjem Katedre za iskorišćivanje šuma, šumarskoga dijela Katedre za drvnoindustrijsko i šumarsko strojarstvo, Katedre za šumska transportna sredstva i građevinarstvo te Katedre za organizaciju proizvodnje u šumarstvu. Katedra za iskorišćivanje šuma nastala je 1975. iz Zavoda za uporabu šuma osnovanoga 1924 (u međuvremenu Zavod za tehnologiju drva 1948–60. i Zavod za iskorišćivanje šuma 1960–75). Katedra za drvnoindustrijsko i šumarsko strojarstvo osnovana je 1984. kao sljednik Zavoda za ispitivanje gospodarskih strojeva osnovanoga 1919. i djelomično Zavoda za drvnoindustrijsko strojarstvo osnovanoga 1957. Katedra za šumska transportna sredstva i građevinarstvo nastala je 1975. iz Zavoda za šumarsko građevinarstvo i komunikacije (1919–59. Stolica za šumarska prometala). Katedra za organizaciju proizvodnje u šumarstvu osnovana je 1975. kao djelomični sljednik Zavoda za ekonomiku i organizaciju šumske privrede i drvne industrije koji je djelovao još od 1919 (tada Stolica za uređivanje šuma, potom Zavod za uređivanje šuma i računanje vrijednosti šuma 1935–45., odn. Zavod za uređivanje šuma i šumarsku ekonomiku 1945–60). (→ Aleksandar Ugrenović, → Stanko Flögl, → Roko Benić, → Zvonimir Potočić, → Đuro Hamm, → Rudolf Sabadi, → Stanislav Sever, → Tibor Pentek)

Zavod za šumarsku genetiku, dendrologiju i botaniku. Kolegiji dendrologije i botanike dio su šumarske nastave od 1919., a kolegij Genetika i oplemenjivanje šumskoga drveća uveden je 1958. Osamostaljivanjem Šumarskoga fakulteta, 1960. osnovana je Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, koja je 2005. preoblikovana u današnji zavod. Od 2007. Zavod je preseljen u novu zgradu Šumarskoga fakulteta i upotpunjen molekularno-biološkim laboratorijem, knjižnicom, dendrološkom zbirkom, dendrološkom učionicom i mikroskopskim praktikumom. (→ Ivo Pevalek, → Mirko Vidaković, → Ivo Trinajstić, → Jozo Franjić)

Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje. Početkom zavoda može se smatrati osnutak Kabineta za šumsko-proizvodne struke križevačkog učilišta. Prelaskom nastave u Zagreb, predstojnikom Kabineta postao je F. Ž. Kesterčanek. Od 1921. nastavu tog područja organizira Zavod za zaštitu šuma (prvi predstojnik A. Petračić). Njemu su se 1960. priključili Zavod za entomologiju i Zavod za fitopatologiju. Zavodi su 1967. zamijenjeni dvjema katedrama, Katedrom za zaštitu šuma i Katedrom za lovstvo, a 1995. današnjim jedinstvenim Zavodom za zaštitu šuma i lovno gospodarenje.

Zavod za znanost o drvu potječe iz Kabineta za šumsko-proizvodne struke Šumarske akademije. Godine 1924. osnovan je Zavod za uporabu šuma, preimenovan 1948. u Zavod za tehnologiju drva. Iste je godine osnovan i Zavod za anatomiju drva. Zavodi 1975. postaju katedre, a potom se 1995. one spajaju u jedinstven Zavod za znanost o drvu. (→ Zvonimir Špoljarić, → Ivo Horvat, → Juraj Krpan, → Marijan Brežnjak, → Stanislav Bađun)

Zavod za tehnologije materijala. Izdvajanjem iz Zavoda za tehnologiju drva, 1960. nastao je Zavod za mehaničku preradu drva (od 1967. istoimena katedra) iz kojeg se razvio današnji zavod. Godine 1995. izdvojio se kolegij Hidrotermička obrada drva, a priključila se Katedra za kemijsku preradu drva te je time nastao Zavod za ploče i kemijsku preradu drva, kojemu se 1998. vraća kolegij Hidrotermička obrada drva te kolegij Tehnologija masivnog drva. Današnje ime zavod nosi od 2005. (→ Ivan Opačić, → Vladimir Jambreković)

Zavod za procesne tehnike temelji se na kolegijima strojarstva koji su dio nastave još od Akademije. Poslije je osnovana i Katedra za strojarstvo, dok današnji oblik Zavod poprima 1995. spajanjem dijela Katedre za strojarstvo i Kabineta za matematiku u Zavod za matematiku i osnove tehnike. Današnje ime nosi od 2005. (→ Ružica Beljo Lučić)

Zavod za organizaciju proizvodnje. Organizacijski su kolegiji dio nastave od samog početka visokoškolske nastave (1898), i to: Uprava šuma, Računovodstvo i statistika te Računanje vrijednosti šuma, a poslije i Narodno gospodarstvo te Trgovina drvom. Godine 1947. uvedeni su i kolegiji Šumarsko knjigovodstvo, Šumarska ekonomika, Organizacija šumarskog gospodarstva i Organizacija šumsko-industrijskih poduzeća, a kasnije i kolegiji organizacije i ekonomike preradbe drva i proizvodnje namještaja. Kolegiji su 1949. okupljeni u Katedru za iskorišćivanje šuma, koja 1991. mijenja ime u Katedra za organizaciju proizvodnje u drvnoj industriji, a od 2005. u Zavod za organizaciju proizvodnje. (→ Roko Benić, → Mladen Stjepan Figurić)

Zavod za namještaj i drvo u graditeljstvu. Aktivnosti konstruiranja i tehnologije gotovih proizvoda od drva njegovale su se još pri Katedri za mehaničku preradu drva, no početkom današnjega zavoda smatra se 1980., od kada djeluje Katedra za finalnu obradu drva. Katedri je 1991. dodijeljena oprema tada ugašenog Instituta za drvo, za ispitivanje namještaja, što je potaknulo ubrzani razvoj. Katedra je 1995. preoblikovana u Zavod za konstrukcije i tehnologiju proizvoda, a od 2005. nosi današnje ime. (→ Boris Ljuljka, → Ivica Grbac, → Vlatka Jirouš-Rajković)

Zavod za nastavno-pokusne šumske objekte (NPŠO). Šumarskom odjelu Fakulteta su na upravljanje tijekom povijesti dodijeljene mnogobrojne šume: šume u Zagrebu i okolici (1919), 120 ha u šumi Maksimir te 252 ha u šumama Dubrava-Mokrice i Šašinovečki lug (1922), 181 ha šume Dotrščina (1946), 376 ha šume na Medvednici (1947), 8180 ha šume na području bivše Šumarije Lipovljani i 2400 ha šume bivše Šumarije Zalesina (1949), 747 ha šume na jugoistočnome dijelu Papuka u predjelu Duboka (1963) te šuma na Rabu u predjelu Kalifront (1975). Za upravljanje šumama osnovan je 1950. Izvršni odbor za šume, a 1951. Šumsko gospodarstvo. Zavod za NPŠO osnovan je 2005. i danas ga čini pet objekata: Zagreb (929 ha, uključujući rasadnik Ravnice), Lipovljani (1031 ha šume te državno otvoreno lovište Opeke II površine 8342 ha), Zalesina (736 ha), Velika (747 ha) i Rab (104 ha šume te lovište Kalifront površine 1611 ha).

Znanstvena suradnja i izdavačka djelatnost

Znanstveno-istraživački i stručni rad danas se ogledaju u realizaciji međunarodnih i domaćih razvojnih projekata, internacionalizaciji studija, stručnoj praksi te prijenosu tehnologije u gospodarstvo. Fakultet ima dugogodišnju uspješnu suradnju sa šumarskim i drvnoindustrijskim gospodarstvom, osobito s poduzećem → Hrvatske šume u okviru projektnih aktivnosti, ali i s drugim institucijama (ministarstvima, Hrvatskom gospodarskom komorom, → Hrvatskom komorom inženjera šumarstva i drvne tehnologije, klasterskim udruženjima, tehnološkim centrima i dr.).

Fakultet danas izdaje tri znanstvena časopisa: → Croatian Journal of Forest Engineering, → Nova mehanizacija šumarstva (1976–2005. Mehanizacija šumarstva) te → Drvna industrija (od 1950).