Hrvatske šume d. o. o., trgovačko društvo za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu u RH; osnovano je 1990. kao javno poduzeće sa sjedištem u Zagrebu, upravnom i vlasničkom transformacijom dotadašnjega velikog decentraliziranog šumskog fonda u društvenom vlasništvu.

Povijesni korijeni poduzeća

Prve šumarske službe na prostoru današnje Hrvatske ustrojene su u Krasnu, Baškim Oštarijama i na Petrovoj gori 1765. Međutim, središnje upravljanje šumama i šumskim zemljištem u državnoj domeni na razini Hrvatske ima tradiciju tek od kraja XIX. st., kada je razvojačena Vojna krajina. Tada je ustrojeno Kraljevsko šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu na temelju naredbe ugarskoga ministarstva za poljodjelstvo, obrt i trgovinu iz 1885. Ravnateljstvo je imalo teritorijalnu nadležnost za dotadašnje šumsko-uredske kotare u Fužinama, Ogulinu, Glini i Bjelovaru s Velikim Taborom. U njegovu djelokrugu bila je neposredna briga oko administrativne uprave i neposredni nadzor nad upravom šumsko-gospodarstvenih kotara, odn. kraljevskih šumarija (Draganec, Fužine, Glina, Ivanovo Selo, Ivanjska, Jasenak, Kalje, Mrkopalj, Novi, Ogulin, Pitomača, Ravna Gora, Rujevac, Sokolovac, Vojnić i Vrhovina). Ravnateljstvo je bilo izravno podređeno ugarskom ministru za poljodjelstvo, obrt i trgovinu te je djelovalo do 1918.

Nakon razdoblja održavanja zatečenoga stanja i centralizma u međuratnoj Jugoslaviji, osnivanjem Banovine Hrvatske 1939., državno upravljanje šumskim dobrima u Hrvatskoj dolazi pod nadležnost hrvatskih autonomnih tijela. Od tog razdoblja ono ne uključuje samo izravno upravljanje šumama u državnom vlasništvu nego i nadzor nad privatnim šumskim dobrima. Tako je Odjel za šumarstvo Banovine Hrvatske (1939–41) imao Odsjek za šumsko gospodarstvo u banovinskim šumama te Odsjek za šumsko gospodarstvo u nebanovinskim šumama (pododsjeci: Imovne općine, Zemljišne zajednice i ostale šume pod osobitim javnim nadzorom, Privatne šume). Sličan sustav državnog upravljanja šumama nastavio se za NDH (1941–45).

Državna se uloga u gospodarenju šumama još povećala u prvim godinama nakon uspostave NR Hrvatske unutar jugoslavenske federacije. Šumama u državnom vlasništvu pridružene su nacionalizacijom 1947. šume u vlasništvu imovinskih općina i zemljišnih zajednica. Državnim šumskim gospodarstvima isprva je upravljala Glavna direkcija šumskih gospodarstava Ministarstva šumarstva NR Hrvatske (1947–48), odn. Glavna uprava za šumarstvo Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo NR Hrvatske (1948–52). Nakon decentralizacije državnih funkcija, od prve polovice 1950-ih nije bilo središnjeg upravljanja šumskim dobrima u društvenom vlasništvu, nego su šumarska gospodarstva, odn. šumarije (1954–60), djelovali samostalno u skladu sa samoupravnim zakonodavstvom. U prvoj polovici 1980-ih osnovana je Samoupravna interesna zajednica šumarstva Hrvatske koja je, među ostalim, omogućavala određenu koordinaciju rada hrvatskih šumskih gospodarstava. Šumska gospodarstva u društvenom vlasništvu su 1989. upravljala s 81% površine SRH pod šumama.

Nastanak i djelovanje poduzeća od 1990.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, što ga je Hrvatski sabor donio 1990., osnovane su Hrvatske šume – javno poduzeće za gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj s. p. o. Njime je određeno da Vlada RH imenuje članove Upravnog odbora te da su sredstva poduzeća u državnom vlasništvu. Ta su sredstva nastala objedinjavanjem dotadašnje Samoupravne interesne zajednice šumarstva Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu i više šumskih gospodarstava: Radna organizacija šumarstva Slavonska šuma (Vinkovci), Šumsko gospodarstvo Josip Kozarac (Nova Gradiška), Šumsko gospodarstvo Mojica Birta (Bjelovar), Šumsko gospodarstvo Varaždin, Šumsko gospodarstvo Zagreb, Šumsko gospodarstvo Sisak, Šumsko gospodarstvo Karlovac, Goransko primorsko šumsko gospodarstvo Delnice, Šumsko gospodarstvo Lika (Gospić), Šumsko gospodarstvo Istra Buzet i Šumsko gospodarstvo Dalmacija (Split).









Odlukom Vlade RH iz 2002. javno poduzeće Hrvatske šume s. p. o. Zagreb preoblikovano je u trgovačko društvo Hrvatske šume d. o. o., u vlasništvu RH. Organizacijski dijelovi društva su: direkcija, podružnice uprave šuma (16), šumarije (169) i radne jedinice (22). Podružnice uprave šuma (UŠP) su: Vinkovci, Osijek, Našice, Požega, Bjelovar, Koprivnica, Zagreb, Sisak, Karlovac, Ogulin, Delnice, Senj, Gospić, Buzet, Split te Nova Gradiška. Društvo u svom vlasništvu ima ovisna društava: HŠ Šumska Biomasa iz Zagreba (prikupljanje šumske biomase, iveranje i prodaja drvne sječke), Drvna galanterija Vrbovsko (proizvodnja drvene ambalaže), Kamenolomi Krašić (vađenje ukrasnoga kamena i kamena za gradnju) i Rasadnik Piket iz Zemunika Donjeg (proizvodnja sadnica ukrasnog i šumskoga bilja). Društvo ima i temeljne udjele u trgovačkom društvu Mrzle Drage iz Mrkoplja.













Godine 2019. u RH je bilo 2 759 039 ha šuma i šumskoga zemljišta. Od toga je u vlasništvu RH bilo 2 097 318 ha (76%), a 661 721 ha (24%) u vlasništvu šumoposjednika, odn. u vlasništvu ili posjedu pravnih i fizičkih osoba. Hrvatske šume gospodare s 2 024 461 ha šuma i šumskoga zemljišta u državnom vlasništvu, a ostatkom se koriste druge pravne osobe kojima je osnivač RH. Drvna zaliha iznosila je 418,6 milijuna m³, od čega je 315,8 milijuna m³ bilo u državnim šumama kojima gospodare Hrvatske šume. Godišnji etat (sječiva drvna masa) u tim šumama iznosi u prosjeku 6,4 milijuna m³. Od 2002. Hrvatske šume su nositelj FSC (Forest Stewardship Council) certifikata za gospodarenje šumama. FSC certifikacija znači da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima.







U 2019. Hrvatske šume proizvele su 6,3 milijuna m³ bruto drvne mase, odn. 5,3 milijuna m³ drvnih proizvoda (2,4 milijuna m³ oblovine te 2,9 milijuna prostornih metara drva za preradbu i ogrjev). U sklopu višenamjenskoga održivog gospodarenja šumama iste je godine provedena i priprema staništa (8634 ha), njega mladih sastojina (28 673 ha), prorjeđivanje mladih sastojina (3472 ha), sanacija paljevina, rekonstrukcije i konverzije (radovi uklanjanja podrasta i grmlja, sjetve i sadnje te njege pomlatka i mladika), čuvanje šuma (2 milijuna ha), odabir i obilježavanje stabala za sječu (6,39 milijuna m³), izradba šumsko-gospodarskih planova (195 291 ha), pošumljavanje i popunjavanje (5923 ha), zaštita šuma od biljnih bolesti i štetnika (97 834 ha), izgradnja šumske infrastrukture (156 km šumskih prometnica, 42 km protupožarnih prosjeka) i dr. Godine 2019. iz 22 rasadnika Hrvatskih šuma isporučeno je 9,2 milijuna sadnica, a u registriranim šumskim sjemenskim objektima sakupljeno je ukupno 1880 t sjemenskoga materijala. Provedeno je suzbijanje biljnih bolesti i štetnika: hrastova pepelnica (8222 ha), borov četnjak (353 ha), mrazovac, hrastov četnjak i gubar (12 021 ha), hrastova mrežasta stjenica (130 ha), šumski glodavci (5003 ha), te korov (4958 ha). Potkraj 2019. je u društvu bilo zaposleno 8011 radnika.