Objavljeno: .
Ažurirano: 17. rujna 2021.

drvna tehnologija, znanstvena i stručna disciplina koja se bavi postupcima obradbe i preradbe drva u poluproizvode i proizvode. Interdisciplinarno je područje koje obuhvaća primijenjene prirodne i tehničke znanosti. Drvni tehnolozi upravljaju tehnološkim procesima u → drvnoj industriji i u proizvodnji papira i celuloze, sudjeluju u upravljanju tvornicama, rade u nabavi materijala, prodaji i marketingu, a njihovi su osnovni zadatci organizacija rada, priprema proizvodnje i konstruiranje proizvoda. U RH je drvna tehnologija jedno od polja u području biotehničkih znanosti, a grane su mu drvni materijali, drvno-tehnološki procesi, konstruiranje i oblikovanje proizvoda od drva te organizacija proizvodnje.

Razvoj u svijetu

Drvo je jedan od najstarijih tehničkih materijala. Od davnine se rabi u obrtničkoj i manufakturnoj proizvodnji niza proizvoda i u različitim djelatnostima (npr. građevinarstvo, brodogradnja). Obradba drva bilo je jedno od prvih područja uvođenja mehanizacije u proces proizvodnje (pilane potočare). Širenjem industrijalizacije i uvođenjem parnoga stroja u XIX. st. ojačala je i drvna industrija i masovna proizvodnja tipskih proizvoda od drva. Ipak, drvna tehnologija kao samostalna disciplina javila se razmjerno kasno i počela se razvijati tek početkom XX. st. Institucije koje su posebno pridonijele njezinu razvoju bile su: Forest Products Laboratory, Madison, SAD (osnovan 1910); Forest Products Research Laboratory, Princess Risborough, Engleska (1923); Reichsanstalt für Holzforshung, Eberswalde, Njemačka (1930); Centralni znanstvenoistraživački institut za mehaničku obradbu drva CNIIMOD, Arhangeljsk, Rusija (1932); Eidgenössische Materialprüfungs- und Forschungsanstalt EMPA, Dübendorf, Švicarska (1933); Institut du Bois, Paris, Francuska (1936); Institut für Holztechnologie, Dresden, Njemačka (1952); Institut für Holzforschung, München, Njemačka (1954). Istaknuti svjetski znanstvenici bili su Tadeusz Perkitny (1902–1986), Herbert Flemming (1903–1966), Erich Plath (1904–1977), Rudolf Keylwerth (1911–1969), Franz Kollmann (1906–1987) i dr. Među njima se posebno ističe F. Kollmann, čije su knjige postavile osnove drvne tehnologije.

Drvna tehnologija u Hrvatskoj

Na područjima današnje Hrvatske iskustveno stečena znanja o obradbi drva stoljećima prenosila su se među naraštajima obrtnika. Među prvima koji je promišljao kako unaprijediti obradbu drva na tehničkim osnovama bio je Šibenčanin → Faust Vrančić (sv. 1), koji je u djelu Machinae novae (1615. ili 1616) prikazao izum dvostruke pile. Početak razvoja tog područja na znanstvenim osnovama veže se uz utemeljenje prvih hrvatskih šumarskih učilišta.

Dvostruka pila, crtež iz knjige Machinae novae F. Vrančića, oko 1615.

Početci

Osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta (danas → Visoko gospodarsko učilište) u Križevcima 1860. stekli su se uvjeti za početak nastave iz područja obradbe drva. To je ostvareno 1877. uvođenjem kolegija Tehnologija drva i uporaba šuma, koji je od 1878. predavao → Fran Kesterčanek. Preseljenjem nastave na Šumarsku akademiju pri Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu 1898., Kesterčanek je ondje osnovao Kabinet za šumsko-proizvodne struke. Osnutkom Gospodarsko-šumarskoga fakulteta 1919 (poslije Poljoprivredno-šumarski fakultet), kolegij Uporaba šuma, šumska industrija i trgovina predavao je → Andrija Petračić. Od 1924. taj je kolegij predavao → Aleksandar Ugrenović, koji je istodobno postao predstojnikom novoosnovanoga Zavoda za uporabu šuma. Njega je 1941–45. zamijenio → Ivo Horvat, nakon čega je Ugrenović ponovno preuzeo tu dužnost.

Sustavno visokoškolsko obrazovanje u području drvne tehnologije

Sustavno visoko obrazovanje za obradbu i preradbu drva u zemlji započelo je neposredno nakon II. svj. rata kada ona, zbog obnove ratom porušene zemlje, dobiva nove razvojne mogućnosti i zadaće. Visoko školstvo se do danas razvijalo u šest obrazovnih razdoblja.

Prvo drvnotehnološko obrazovno razdoblje započelo je 1947. kada je nastava na Poljoprivredno-šumarskome fakultetu u Zagrebu podijeljena na šumsko-uzgojni (biološki) te šumsko-industrijski (tehnički) smjer. Tehnički se smjer bavio obrazovanjem stručnjaka za tehničke radove u šumarstvu i stručnjaka za drvnu industriju.

Drugo razdoblje započelo je 1951., kada je na Fakultetu uveden smjer za obrazovanje drvnoindustrijskih inženjera. Na tom se smjeru izvodila nastava iz kolegija Analitička kemija, Tehnologija drva, Opće strojarstvo, Građevinarstvo, Elektrotehnika, Strojevi za transport, Radni strojevi, Šumsko-kemijska tehnologija, Zaštita drva, Knjigovodstvo, Mehanička prerada drva I i II, Sušenje i parenje drva, Trgovina drvom, Projektiranje pogona, Organizacija i Ekonomika drvne industrije, Racionalizacija rada te Zaštita rada.

Treće je razdoblje započelo oko 1960., dopunom studijskoga programa te uvođenjem kolegija Pilanska prerada drva, Industrija furnira i ploča, Specijalni proizvodi od drva, Konstrukcije proizvoda od drva i Proizvodnja namještaja. Godine 1960. s radom počinje osamostaljeni Šumarski fakultet sa Šumskogospodarskim i Drvnoindustrijskim odsjekom. Osnovano je 15 zavoda, koji su bili zajedničke jedinice obaju odsjeka. Od 1967. do 1975. zavode zamjenjuju katedre po odjelima, pa je na Drvnoindustrijskom odjelu osnovano pet katedri: za anatomiju i zaštitu drva, za tehnologiju drva, za mehaničku preradbu drva, za drvnoindustrijsko strojarstvo, za kemijsku preradbu drva. Uvedena je mogućnost stjecanja više stručne spreme (smjer proizvodnja namještaja) i studija uz rad.

Četvrto razdoblje započelo je uvođenjem novoga nastavnog plana 1977/78., kada je utemeljen osnovni profil zanimanja drvni tehnolog, a Drvnoindustrijski odjel promijenio ime u Drvnotehnološki odjel. Poticaj za promjene dali su razvoj drvnotehnološke struke te povećana potreba za uže specijaliziranim stručnjacima u drvnoj industriji. Studenti 8. semestra mogli su birati među trima tehnološkim područjima: pilanska preradba, tehnologija ploča, tehnologija finalnih proizvoda. Godine 1978. uveden je nastavni plan za specijalizaciju, poslijediplomski znanstveni studij te mogućnost stjecanja doktorata iz anatomije drva, proizvodnih tehnologija i organizacije rada u drvnoj industriji.

Peto razdoblje obilježio je nastavni program iz 1997/98., zasnovan na usmjerenosti tehnologije k višem stupnju preradbe, razvoju novih materijala, specijalizaciji u tehnologijama, zaštiti okoliša, razvoju informatike i dr. Uz obvezne osnovne kolegije, nastava se sastojala od velikog broja izbornih kolegija s četiri usmjerenja (nakon druge godine studija): Drvo i primarna prerada drva, Projektiranje proizvoda, Proizvodne tehnologije te Menadžment. Dotadašnje katedre zamijenili su zavodi organizirani po odsjecima. Od akademske godine 2001/02. nastavni plan sadržava elemente buduće reforme sustava visokoga obrazovanja (ECTS bodovi), a izborni su kolegiji podijeljeni u tri skupine (modula): Proizvodne tehnologije, Dizajn namještaja i Menadžment.

Šesto razdoblje započelo je općom reformom visokog obrazovanja te prilagodbom studijskih programa Bolonjskoj deklaraciji 2004. Programi studija postaju usporedivi s europskima, npr. onima Sveučilišta za tloznanstvo iz Beča ili Mendelova sveučilišta poljoprivrede i šumarstva u Brnu. Godine 2005. na Drvnotehnološkom odsjeku ustrojeno je pet zavoda i deset laboratorija: Zavod za znanost o drvu (laboratoriji za anatomska svojstva i zaštitu drva, za fizikalna i mehanička svojstva drva), Zavod za tehnologije materijala (laboratoriji za drvne ploče, za hidrotermičku obradbu drva i drvnih materijala, za kemiju), Zavod za organizaciju proizvodnje (laboratorij za industrijske sustave), Zavod za procesne tehnike (laboratoriji za mehaničku obradbu drva, za mjerenje buke i vibracija) te Zavod za namještaj i drvne proizvode (laboratoriji za ispitivanje namještaja i dijelova za namještaj, za ispitivanje proizvoda od drva u graditeljstvu). Od 2005/06. na Fakultetu postoje stručni i preddiplomski studiji Drvna tehnologija te diplomski studiji Drvnotehnološki procesi i Oblikovanje proizvoda od drva, od 2006. specijalistički studiji Tehnologija drvnih materijala i Organizacija proizvodnje, od 2007. doktorski studij Drvna tehnologija te od 2014/15. Šumarstvo i drvna tehnologija. Godine 2021. ime Fakulteta promijenjeno je u → Fakultet šumarstva i drvne tehnologije.

Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, nove fakultetske zgrade, 2021.

Znanost i struka

Znanstveni i stručni rad u području drvne tehnologije se u početku odvijao u Institutu za drvno-industrijska istraživanja u Zagrebu (osnovan 1949., od 1963. do prestanka rada 1991. → Institut za drvo) te u Centru za razvoj drvne industrije u Slavonskom Brodu (osnovan 1964. kao zajednička razvojna služba više drvnoindustrijskih poduzeća). Osnivanjem Zavoda za istraživanja u drvnoj industriji (ZIDI) na Šumarskome fakultetu (1968), započela je intenzivna znanstvena i stručna suradnja fakulteta s gospodarstvom, ministarstvima i drugim institucijama. Realizacijom znanstvenih i stručnih projekata, ekspertiza, elaborata, stručnih mišljenja, vještačenja, projekata pogona i tehnoloških linija, uvođenjem novih tehnologija, kontrolâ kvalitete, organizacijom simpozija, seminara, stručnih predavanja i dr. putem ZIDI-ja, Drvnotehnološki odsjek Fakulteta postao je glavno središte za razvoj drvnoga gospodarstva. Godine 2005. ZIDI je ukinut, pa su se navedene aktivnosti nadalje razvijale u okviru fakultetskih zavoda.

Naslovnica spomenice objavljene u povodu 25. obljetnice osnutka Instituta za drvo, 1974., Digitalna biblioteka Hrvatskoga šumarskog društva

Zavod za znanost o drvu nastao je 1995. spajanjem dotadašnje Katedre za tehnologiju drva i Katedre za anatomiju i zaštitu drva osnovanih 1948., a sljednik je Zavoda za uporabu šuma. Nastavna su područja zavoda: strukturna, fizikalna i mehanička svojstva drva, patologija, tehnološka i tehnička svojstva, metode i sredstva zaštite, makroskopska svojstva i tekstura drva, metode istraživanja strukture drva, specijalni proizvodi od drva i dr. U novije doba članovi Zavoda realizirali su znanstvene projekte Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) (nove komercijalne vrste drva, anatomska, kemijska i fizikalna svojstva, juvenilno drvo) te sudjelovali u međunarodnim znanstveno-istraživačkim skupinama COST (akcija E22, E31, E37, E 44, FP 1004, FP 1006, FP 1106). Dio znanstvenih istraživanja usmjeren je na povećanje trajnosti, otpornosti i stabilnosti dimenzija drva kemijskim i termičkim modifikacijama. Izrađeno je više od 100 stručnih izvještaja i mišljenja o spornim vrstama drva i njihovim svojstvima, o zaštiti drvenih konstrukcija pri gradnji, rekonstrukciji i restauraciji drvenih objekata te o kontroli kvalitete dubinske kemijske zaštite proizvoda od drva.

Zavod za tehnologije materijala djelatnost je započeo kao dio Zavoda za tehnologiju drva, iz kojega se izdvojio 1960. pod imenom Zavod za mehaničku preradu drva; spajanjem s Katedrom za kemijsku preradu drva 1995. nastao je Zavod za ploče i kemijsku preradu drva, koji od 2005. djeluje pod današnjim imenom. Najvažnija su mu nastavna područja: kemija drva, nedrvni materijali, sušenje drva i drvnih materijala, pilanska tehnologija drva, tehnologija furnira i uslojenoga drva, tehnologija ploča od usitnjenoga drva, tehnologija drvnih vlakana i papira, specijalne metode sušenja drva, pločasti materijali te drvni kompozitni materijali. Članovi Zavoda u novije doba realiziraju znanstvene projekte Europskih fondova (inovativni proizvodi iz modificirane slavonske hrastovine), MZOS-a i Hrvatskih šuma (sušenje drva, kvaliteta ploča, slobodni formaldehid, utekućeno drvo, kompozitni materijali, stupanj finalizacije), tehnologijske projekte (solarna sušionica), stručne projekte (sušionički kapaciteti, uvođenje normi ISPM 15, uspostava i nadzor fitosanitarnoga sustava). Zavodski Laboratorij za drvne ploče (LAP) jedini je ovlašten za certificiranje drvnih ploča u RH. Zavod je ustrojio fitosanitarni sustav Hrvatske vezan uz drvenu ambalažu u međunarodnome prometu.

Zavod za organizaciju proizvodnje nastao je 1991. izdvajanjem dijela Katedre za iskorišćivanje šuma i osnivanjem Katedre za organizaciju proizvodnje u drvnoj industriji, koja od sredine 1990-ih nastavlja rad kao zavod. Najvažnija su nastavna područja Zavoda: organizacija proizvodnje, troškovi i kalkulacije, poduzetničko poslovno planiranje, trgovina drvom i drvnim proizvodima, planiranje i obračun proizvodnje, vođenje proizvodnih procesa, proizvodni menadžment, upravljanje i osiguranje kvalitete, tehnološka priprema rada, upravljanje projektima, osiguranje kakvoće finalnih proizvoda te međunarodno tržište drvnih proizvoda. U novije doba članovi Zavoda sudjelovali su u realizaciji znanstvenih projekata MZOS-a (proizvodni sustavi, ekosustavno gospodarenje, proizvodne mreže, gospodarski razvoj, adaptivno upravljanje, povećanje konkurentnosti), projekata u suradnji s gospodarstvom Europskih fondova (stručna praksa u visokom obrazovanju), više od 40 studija za potrebe drvnoga sektora (normativi vremena, upravljanje i osiguravanje kvalitete, izgradnja i opremanje pogona, zaštita okoliša, unapređenje procesa izradbe, modernizacija postojećih tehnoloških procesa, sistematizacija radnih mjesta, stimulacija i motivacija, vrednovanje rada, analiza potrošnje drva i namještaja). Osnivači su međunarodne znanstvene asocijacije WoodEMA i.a. u području ekonomike i menadžmenta.

Zavod za procesne tehnike u današnjem je obliku osnovan sredinom 1990-ih, spajanjem dijela Katedre za strojarstvo i Kabineta za matematiku pod nazivom Zavod za matematiku i osnove tehnike; pod današnjim imenom djeluje od 2005. Najvažnija su nastavna područja Zavoda: matematika, informatika, drvnoindustrijsko strojarstvo, elektrotehnika, tehnika mjerenja, strojevi i alati u obradbi drva, transport i skladištenje, tehnička mehanika, primijenjena tehnička grafika, osnove statistike, primijenjena statistika, kvantitativne metode za operacijska istraživanja, automatizacija i mjerna tehnika u drvnoj industriji, rukovanje materijalom, energetika drvne industrije, zaštita industrijskog okoliša te izbor alata i parametara obradbe. U novije doba članovi Zavoda sudjeluju u realizaciji znanstvenih projekata MZOS-a (buka i vibracije pila, stabilnost lista pile, proizvodnja peleta, tanka oblovina, ergonomija), tehnologijskim projektima (pilansko postrojenje, cjepač drva, solarni hladionik), projekata u suradnji s gospodarstvom Europskih fondova (inovativna masivna vrata od slavonske hrastovine), studija (tehnološko rješenje pilanske obradbe drva, idejno rješenje doradbene pilane, razvoj kadrova u funkciji razvoja drvnoga sektora, mogućnosti iskorištenja drvne biomase, trigeneracija, zbrinjavanje otpadnog drva, biogoriva-peleti, zbrinjavanje i oporaba otpadnog drva), idejnih projekata drvnoindustrijskih pogona, projekata kotlovskih postrojenja i sustava za distribuciju toplinske energije i dr.

Zavod za namještaj i drvne proizvode razvio se iz Katedre za finalnu obradu drva osnovane 1980., od 1995. djelovao je pod imenom Zavod za konstrukcije i tehnologiju proizvoda od drva, a od 2005. djeluje pod današnjim imenom. Najvažnija su nastavna područja Zavoda: konstruiranje proizvoda od drva, drvo u graditeljstvu, proizvodnja namještaja, ojastučeni namještaj, ljepila i lijepljenje drva, tehnologija finalne obradbe drva, CNC tehnika u finalnoj obradbi drva, tehnologija drvnih proizvoda za graditeljstvo, tehnološki procesi površinske obradbe drva, projektiranje drvnoindustrijskih pogona, modifikacije drva, metodologija industrijskog oblikovanja namještaja, namještaj i opremanje prostora, projektiranje proizvoda od drva, namještaj i zdravlje te istraživanje lijepljenih spojeva. U novije doba članovi Zavoda sudjeluju u realizaciji znanstvenih projekata MZOS-a (tehnologija proizvodnje namještaja, proizvodi za graditeljstvo, površinska obradba i lijepljenje, konstruiranje i oblikovanja namještaja, rotacijsko zavarivanje masivnog drva i drvnih ploča) i Hrvatske zaklade za znanost (drvnotehnološko nazivlje, inovativni proces površinske obradbe drvnih ploča), projekata u suradnji s gospodarstvom Europskih fondova (standard kvalifikacija i studijski programi, konkurentnost drvenih podova). U sklopu Zavoda djeluju dva akreditirana laboratorija: Laboratorij za drvo u graditeljstvu (LDG) i Laboratorij za ispitivanje namještaja i dijelova za namještaj (LIN).

Laboratorij za drvo u graditeljstvu Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije

Srednje školstvo

Prva u Hrvatskoj, Obrtna škola osnovana 1882. u Zagrebu u svom je sastavu imala i odjel za stolarstvo. Nakon nje otvarale su se obrtne i šegrtske škole s drvnim programima i u drugim hrvatskim gradovima, koje su nakon II. svj. rata prerasle u industrijske i strukovne škole. Danas u srednjoškolskom strukovnom obrazovanju RH postoji pedesetak škola s takvim programima, a za drvnotehnološka se zanimanja početkom ovoga tisućljeća obrazovalo približno 3000 učenika. Četverogodišnjim se programima učenici obrazuju za zanimanja drvodjeljskoga tehničara, drvodjeljskoga tehničara-dizajnera i drvodjeljskoga tehničara-restauratora, a trogodišnjim za stolara i glazbalara.

Publicistika i udruženja

Prva su dva djela iz područja drvne tehnologije domaćih autora knjige A. Ugrenovića Tehnologija drveta (1932), Kemijsko iskorišćavanje i konzerviranje drveta (1947). Daljnjem su razvoju domaće publicistike osobito pridonijeli profesori Šumarskoga fakulteta (Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije), a među knjigama, udžbenicima i skriptama ističu se: Furniri i šperovano drvo (1951), Drvno industrijski priručnik (s I. Horvatom, 1967), Tehnologija furnira i ploča (1971) → Jurja Krpana, Opće i šumsko mašinstvo (1952) → Đure Hamma, Racionalizacija rada u drvnoj industriji (1957) i Organizacija rada u drvnoj industriji (1971) → Roka Benića, Kemijska prerada drva (1967) → Ivana Opačića, Površinska obrada drva i drvnih materijala (1975), Lijepljenje u tehnologiji finalnih proizvoda (1978) i Površinska obrada drva (1990) → Borisa Ljuljke, Organizacija rada u drvnoj industriji (1987), Upravljanje proizvodnjom u drvnoj industriji (1989), Proizvodni i poslovni procesi u preradi drva i proizvodnji namještaja (2000), Menadžment troškova u drvnotehnološkim procesima (2003) → Mladena Stjepana Figurića, Ploče iverice i vlaknatice (s V. Bručijem, 1996) i Drvne ploče i emisija formaldehida (2004) → Vladimira Jambrekovića, Pilanska tehnologija I–II (1997–2000) → Marijana Brežnjaka, Ojastučeni namještaj (sa Ž. Ivelićem, 2005), Krevet i zdravlje (2006) → Ivice Grbca, Osnove površinske obradbe drva (s B. Ljuljkom, 2006), Kvaliteta i tehnički opisi proizvoda od drva I (s D. Domljan, I. Grpcem, Z. Vlaovićem, V. Živkovićem i I. Župčićem, 2015) i Pojmovnik hrvatskog drvnotehnološkog nazivlja (s A. Antonovićem, R. Beljo Lučić, M. Brezovićem, A. O. Čavlović, D. Domljan, I. Grpcem, M. Hasanom, J. Ištvanićem, B. Jambrekovićem, V. Jambrekovićem, M. Jugom, K. Klarić, M. Klarićem, B. Ljuljkom, G. Mihuljom, J. Miklečićem, I. Perić, S. Pervanom, S. Prekrat, S. Runjajićem, T. Sedlarom, T. Sinkovićem, B. Šafranom, B. Šefcem, N. Španićem, B. Štebih Golub, J. Trajković, H. Turkulinom, Z. Vlaovićem, V. Živkovićem i I. Župčićem, 2018) → Vlatke Jirouš-Rajković i dr. Doprinos usustavljenju znanja ovog područja dala su i dva izdanja Šumarske enciklopedije LZ-a (1959–63., 1980–87) glavnih urednika A. Ugrenovića i → Zvonimira Potočića.

Rezultate svojih istraživanja, znanstvenici danas objavljuju i u domaćim časopisima → Drvnoj industriji (od 1950) i → Šumarskome listu (od 1877), a nekoć su ih objavljivali i u → Biltenu znanstvenih istraživanja drvnotehnoloških institucija (1971–89) te → Glasniku za šumske pokuse (1926–2011).

Naslovnica znanstvenoga časopisa Drvna industrija, 2019.

Naslovnica prvoga broja znanstveno-stručnoga časopisa Šumarski list, 1877.

Naslovnica znanstveno-stručnoga časopisa Bilten znanstvenih istraživanja drvnotehnoloških institucija, 1971., Digitalni repozitorij Šumarskog fakulteta

Naslovnica prvoga broja znastvenoga časopisa Glasnik za šumske pokuse, 1926.

Stručnjake ovog i srodnih područja okupljaju → Udruga inženjera drvne tehnologije (od 2015), te → Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije (od 2006).


Ostali podatci
Što pročitati?

B. Ljuljka: 125 godina šumarske nastave i znanstvenog rada u Hrvatskoj. Drvna industrija, 37(1985) 1–2, str. 5–12.

B. Ljuljka: Obrazovanje visokoškolskih kadrova za preradu drva. Glasnik za šumske pokuse, 26(1990), str. 71–84.

B. Ljuljka: Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 1898–1998. Pola stoljeća drvnotehnološke nastave. Zagreb, 1998., str. 10–18.

Z. Seletković, R. Despot, V. Jambreković: Razvoj kadrova i primjena znanosti kroz suradnju Šumarskog fakulteta i drvne industrije. U: Zbornik radova 1. Drvno-tehnološke konferencije Izazovi, mogućnosti i ograničenja hrvatske prerade drva i proizvodnje namještaja. Rijeka, 2004., str. 26–34.

B. Ljuljka, V. Jambreković: Wood technology education – a basis for the development of the wood profession. U: Proceedings International Scientific Conference Wood is good – properties, technology, valorisation, application. Zagreb, 2008., str. 1–8.

V. Jambreković: Ishodi učenja na studiju Drvne tehnologije. U: Ishodi učenja na Sveučilištu u Zagrebu. Zagreb, 2009., str. 159–166.

drvna tehnologija
Naslovnica knjige Tehnologija drveta A. Ugrenovića, 1932., Digitalna biblioteka Hrvatskoga šumarskog društva

Znanstvena i stručna disciplina koja se bavi postupcima obradbe i preradbe drva u poluproizvode i proizvode.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje