Objavljeno: .
Ažurirano: 4. ožujka 2022.

Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, samostalno javno visoko učilište osnovano 1998. u Križevcima. Sljednik je Gospodarskog i šumarskog učilišta osnovanoga u Križevcima 1860.

Povijesni razvoj do danas

Težnje za osnivanjem poljoprivredne škole u Križevcima postojale su dugo, a pojačale su se 1848. kada je u Hrvatskoj ukinuto kmetstvo i kada je započeo proces raspadanja velikih feudalnih posjeda te razdvajanje veleposjedničke i kmetske zemlje. Iako je bečko ministarstvo unutarnjih poslova 1853. pokrenulo osnivanje gospodarske (poljoprivredne) škole u Hrvatskoj, ono se zbog financijskih razloga odgađalo nekoliko puta. Tek kada je trošak osnivanja i održavanja škole preuzela zemaljska vlada u Zagrebu, 1860. osnovano je Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima. Bilo je tada jedino takvo gospodarsko učilište na području jugoistočne Europe. U početku je zapošljavalo četiri nastavnika. Bilo je smješteno na rubnome dijelu Križevaca, gdje je na površini od približno 300 ha planski izgrađen arhitektonsko-parkovni kompleks. U prvih pet godina izgrađeni su gotovo svi objekti nužni za održavanje nastave i praktičnoga rada – zgrada u kojoj su bile smještene predavaonice, knjižnica, laboratorij i internat za polaznike, te dvorište i manje zgrade s pretežno gospodarskom namjenom (mljekara, pecara, mlin, pilana s lokomobilom, spremište za strojeve, kovačnica i kolarnica, kukuruznjak, peradarnik, pčelinjak, trkalište za stoku). Dio dvorišta bio je opremljen za rekreaciju polaznika (gombalište i kuglana), a dio je zauzimao ribnjak (2000 m2). Učilište je u to doba objedinjavalo viši gospodarski i šumarski odjel te niži odjel (Ratarnica). U više odjele upisivali su se učenici nakon završena četiri razreda gimnazije (niža gimnazija), a Ratarnica je primala učenike s četverogodišnjom osnovnom školom. Školovanje na višim odjelima trajalo je dvije godine, čime se učenike osposobljavalo za službovanje na veleposjedima i u državnoj službi, a na Ratarnici tri godine, nakon čega su dotadašnji učenici mogli voditi vlastita seoska gospodarstva.

Slika kompleksa Kraljevskoga višega gospodarskog učilišta, početak XX. st.

Prvi preustroj Učilišta 1877. donio mu je nov naziv, Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište, osnivanje devet novih kabineta i zbirki učila te nov nastavni kadar, dok je nastava na višim odjelima produljena na tri godine. U to se doba osobito istaknuo rad Stočarskog praktikuma (1865), koji je ostavio trag u zemaljskom stočarstvu. Učilište je uvezlo najbolje pasmine domaćih životinja, poput simentalskog goveda (1885) i jorkširske svinje (1892), te tako skratilo put oplemenjivanja vlastita stočarskog materijala. Godine 1885. osnovano je Gospodarsko biljevište i pokušalište, a iste godine za poslove u ratarstvu nabavljen je parni lokomobil. Filoksera je 1891. napala i uništila mnogobrojne europske vinograde, pa i one Učilišta. No križevački su vinogradi vrlo brzo obnovljeni s pomoću matičnjaka američke loze, kojim je potom Učilište obnavljalo mnoge vinograde širom Hrvatske. Godine 1893. osnovani su Kemijski laboratorij (nadzirao je primjenu mineralnih gnojiva u vinogradima Učilišta) i Postaja za istraživanje sjemena (prvi hrvatski poljoprivredni znanstveni zavod). U Postaji se kontrolirala kvaliteta sjemena za cijeli južni dio Austro-Ugarske Monarhije, a bez njezina atesta sjeme se nije smjelo prodavati.

Učiteljski zbor, 1880.

 

Rasadnik plemki autohtone sorte vinove loze Kleščec

Osnutkom Šumarske akademije pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu 1898 (→ Fakultet šumarstva i drvne tehnologije) ukinut je 1899. šumarski odjel Učilišta, pa je započela reorganizacija rada gospodarskog odjela. Preustroj Učilišta u višu školu u trajanju od dvije godine, koju su upisivali studenti s gimnazijskom maturom, formalno je obavljen 1902. Tada je ono preimenovano u Kraljevsko više gospodarsko učilište te je dobilo nekoliko novih znanstvenih ustrojbenih jedinica (Agrometeorološka postaja i Bakteriološki zavod 1901; Agrikulturno-kemijski zavod 1902) i uzorno gospodarstvo. Znanstveni i praktični rad na Učilištu u Križevcima bio je važan za razvoj hrvatske poljoprivrede, a pomogao je i 1919. u osnivanju Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (→ Agronomski fakultet) u Zagrebu, prvoga poljoprivrednog fakulteta u Hrvatskoj.

Iste je godine Kraljevsko više gospodarsko učilište ukinuto, a dio nastavnika nastavio je predavati u Srednjoj gospodarskoj (poljoprivrednoj) školi koja je utemeljena u Križevcima 1920. Nekadašnji znanstveni zavodi križevačkog učilišta pretvoreni su u praktičnomu radu usmjerene poljoprivredne stanice, a osnovane su još Fitopatološka stanica (1922), Stanica za čišćenje djetelinskog sjemena (1931), Stočarska stanica (1931), Stanica za kontrolu proizvodnje svinja (1935) i Odsjek za istraživanje tla i hranidbu bilja (1943). Školsko imanje u to je doba zauzimalo 200 ha zemljišta na kojem se među ostalim proizvodilo i sjeme. U velikom školskom rasadniku uzgajali su se voćni i lozni kalemi. Uzgajale su se kokoši, svinje i goveda te prerađivalo mlijeko. Ratarnica (od 1925. Niža poljoprivredna škola) je ukinuta 1931. Godine 1948. u Zagreb su preseljeni knjižnica Učilišta i laboratorij Odsjeka za istraživanje tla i hranidbu (u Centralni zavod za pedologiju).

Pokusne površine

Pokusna polja, mikropokus novostvorenih linija pšenice

Reorganizacijom srednjega školstva u zemlji, Srednja poljoprivredna škola u Križevcima ukinuta je 1960., a mjesto nje je 1961. osnovana Viša poljoprivredna škola ratarskog i stočarskog smjera, koja je od srednje škole naslijedila školsku zgradu, laboratorije, praktikume i nastavni kadar. Ubrzo su osnovane Povijesna zbirka poljoprivrednog školstva (1962), Stanica za proizvodnju i selekciju bilja (1964) i Stanica za uzgoj i selekciju stoke (1966). Pripajanjem Poljoprivredne službe Višoj poljoprivrednoj školi nastao je 1966. Poljoprivredni školski i istraživački centar (od 1979. Poljoprivredni institut Križevci), u sklopu kojega je 1968. osnovan Zavod za poljoprivredna istraživanja, kao znanstvena jedinica centra. Posljednjom reorganizacijom iz Poljoprivrednog instituta nastali su Srednja gospodarska škola (1993/94) i Visoko gospodarsko učilište (1998).

Danas Visoko gospodarsko učilište u Križevcima školuje stručnjake iz biotehničkoga (polje poljoprivreda) i društvenoga (polje ekonomija) znanstvenoga područja izvođenjem preddiplomskih stručnih i specijalističkih diplomskih stručnih studija.

Doprinosi učilišta

Tijekom povijesti križevačko učilište dalo je nemjerljiv doprinos hrvatskoj poljoprivrednoj i šumarskoj znanosti i školstvu. Križevački nastavnici su, osim utemeljenja znanstvenoga časopisa Viestnika za gospodarstvo i šumarstvo (1887–90; danas → Agriculturae Conspectus Scientificus), bili autori mnogobrojnih knjiga i udžbenika. Za potrebe polaznika Učilišta, akademik → Mijo Kišpatić (sv. 4) 1877. napisao je Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i gospodarstvo, prvi udžbenik iz znanosti o tlu na hrvatskome jeziku i jedan od prvih u Europi. Ivan Potočnjak napisao je jedan od prvih meteoroloških udžbenika u Hrvatskoj Nauku o podneblju i zračnih pojavah (1878), a ravnatelj Učilišta August G. Vichodil 1883. objavio je knjigu Gospodarska uprava ili nauk o umnom gospodarenju, zbog iznimnog značaja kojega se 1883. danas smatra početkom agroekonomskih znanosti u Hrvatskoj. Vichodil je s Josipom Ublom i Rajom Lemaićem napisao Umno mljekarenje (1886), prvi udžbenik o mljekarstvu u Hrvatskoj. Vrijedne udžbenike objavili su i profesori Roman Gračan, Ivan Todorić, Branko Klobučar, Vilim Ivanek, Mirko Gagro i → Ferdo Bašić.

Laboratorij za ispitivanje kvalitete poljoprivrednoga reprodukcijskoga materijala

Svojim su se radom osobito istaknula četiri odjela Učilišta: Gospodarsko biljevište i pokušalište (poslije Postaja za istraživanje sjemena), Bakteriološki zavod, Agrikulturno-kemijski zavod i Stočarski praktikum. Gospodarsko biljevište i pokušalište (danas Praktikum za bilinogojstvo) obavljalo je selekciju i oplemenjivanje ratarskoga bilja u Hrvatskoj. U tom su se području posebno istaknuli hrvatski selekcionari → Gustav Bohutinsky (prvi selekcionar kukuruza i poznavatelj heterozisa), Pavao Kvakan, → Milislav Demerec (poslije vodeći svjetski genetičar i direktor Carnegieve institucije u Cold Spring Harboru, SAD), Marijan Jošt i Mirko Korić (stvorio sortu pšenice Korićeva šišulja ili U-1, dugo vremena vodeću sortu širih panonskih prostora, visokorodnu sortu kukuruza Križevački zuban i dr.). U vježbalištima križevačkog učilišta stvorena je i poznata, vrijedna sorta jabuke Križevačka kožara »lederica«. Bakteriološki zavod osnovan je kako bi se preveniralo i kontroliralo širenje zaraznih bolesti u stoke, pa su se s tim ciljem proizvodila mnoga cjepiva (tuberkulin, mallein, cjepiva protiv šuštavca, kolere, svinjskog vrbanca). U njemu su djelovali Ferdo Kern, Andrija Hupbauer i Fran Gabrek. U tom je zavodu 1948. osnovan Centar za umjetno osjemenjivanje (→ genetika u poljoprivredi). U Agrikulturno-kemijskom zavodu (danas Agrokemijski laboratorij) provodila su se istraživanja kemijskoga sastava, čistoće i štetnosti za zdravlje poljoprivrednih proizvoda (šljivovice, vina, kruha, mlijeka) te ostalih sastojaka koji se primjenjuju u poljoprivredi (voda, tlo, gnojivo). Za uspjeh tog zavoda zaslužni su među ostalima i Milan Metelka, Ivan Kuria, Milutin Cihlar-Nehajev i Kornel Eisenhut. Stočarski praktikum (danas Praktikum za Zootehniku) značajan je zbog uvođenja, uzgoja i širenja najkvalitetnijih pasmina stoke, a u posljednje se vrijeme osobito istaknuo njegov Praktikum za konjogojstvo (1980) stvaranjem hrvatskoga modela uzgoja sportskoga konja čiji je uzgojni program prihvaćen kao nacionalni uzgojni program sportskoga konjogojstva.

Agrokemijski laboratorij

Uzgoj goveda u sustavu krava-tele

Ostali podatci
Što pročitati?

Spomenica o petdesetgodišnjem postojanju Kr. višeg gospodarskog učilišta i ratarnice u Križevcu. Križevci, 1910.

R. Husinec, P. Delić: Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima. Križevci, 1995.

Visoko gospodarsko učilište u Križevcima
Fakultetska zgrada


Kategorije i područja