Obad Šćitaroci, Mladen (Cirkvena, 1. I. 1955), arhitekt, stručnjak za obnovu i revitalizaciju kulturno-povijesnoga naslijeđa te održivo prostorno i urbanističko planiranje.

Diplomirao je 1979. na → Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1989. disertacijom Metodologija obnove povijesnih perivoja (mentor → B. Milić). Na Fakultetu je bio zaposlen od 1980. do 2023., u zvanju redovitoga profesora od 1999. Godine 1984. sudjelovao je na međunarodnom seminaru Arhitektura Andree Palladija u Vicenzi. U okviru Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu, koje je bio predstojnik 1999–2013., predavao je kolegije Naslijeđe europskog urbanizma, Parkovna arhitektura, Povijest perivojne arhitekture, Vrtna umjetnost, Urbanizam naslijeđa i dr. Kao gost predavao je na diplomskim i poslijediplomskim studijima u Italiji i Španjolskoj (Troina, Madrid, Tenerife) te na Filozofskom, Ekonomskom, Agronomskom fakultetu i Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu.

U njegovim istraživačkim radovima i akademskom djelovanju isprepleću se urbanizam, prostorno planiranje, pejzažna arhitektura, arhitektura, povijest umjetnosti i zaštita kulturnoga naslijeđa. Radio je na izradbi prostornih i urbanističkih planova, među ostalima: prostornih planova nacionalnih parkova Krke i Mljeta (1988., s A. Marinovićem-Uzelcem), prostornoga plana uređenja Stubičkih Toplica (1996., s N. Lipovcem), detaljnoga plana uređenja novoga središta Karlovca (2006), urbanističkoga plana uređenja Popovače (2007), generalnoga urbanističkog plana Karlovca (2007), prostornoga (2010) i urbanističkoga (2012) plana uređenja Donje Stubice. Posebnu pozornost posvetio je istraživanju i promicanju zaštite i obnove perivojne arhitekture (obnova perivoja dvorca u Valpovu, 1991., bolničkoga dijela lječilišnog perivoja u Lipiku, u izvedbi 2023). Objavio je oko 200 znanstvenih i stručnih radova u domaćem i inozemnom tisku te više knjiga – samostalno (Perivoji i dvorci Hrvatskoga zagorja, 1989; Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, 1991., prevedena na engleski i njemački jezik; Hrvatska parkovna baština. Zaštita i obnova, 1992. i dr.), te u koautorstvu s → Bojanom Bojanić Obad Šćitaroci (Dvorci i perivoji u Slavoniji, 1998., prevedena na engleski i njemački jezik; Vrbanićev perivoj u Karlovcu, 2003; Gradski perivoji Hrvatske u XIX. stoljeću, 2004; Dvorac Golubovec u Donjoj Stubici, 2008). Bio je glavni urednik časopisa → Prostor za arhitekturu i urbanizam (2001–13). Godine 2014. postao je redovitim članom HAZU-a, gdje je od 2019. tajnik Razreda za likovne umjetnosti i član Predsjedništva. Redoviti je član HATZ-a od 2005. Od 2021. je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je Državne nagrade za životno djelo (2022) i Godišnje državne nagrade za znanost (1998), Nagrade HAZU-a (2004) te Nagrade »Fran Bošnjaković« Sveučilišta u Zagrebu (2017).