Bojanić Obad Šćitaroci, Bojana (Zagreb, 6. I. 1956), arhitektica, stručnjakinja za perivojnu arhitekturu i urbanizam.

Diplomirala je 1980. na → Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala 1990. disertacijom Istraživanje kontinuiteta graditeljstva centralnog dijela otoka Hvara (mentor → B. Milić). Nakon završetka studija radila je u → Urbanističkom institutu Hrvatske, a od 1991. kao samostalna znanstvena istraživačica te kao projektantica i urbanistica. Na Arhitektonskome fakultetu zaposlena je od 2008., u zvanju redovite profesorice od 2018. Bila je predstojnica Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu 2016–22. Kao gošća predavala je na fakultetima u Madridu, Londonu, Troini, Zürichu i Ascoli Picenu. Područje njezina znanstvenog i stručnog interesa uključuje urbanizam, zaštitu kulturnoga naslijeđa, tradicijsku i perivojnu arhitekturu, obnovu gradova nakon katastrofa, na čemu se temelje nastavni programi kolegija koje predaje. Objavila je više knjiga – samostalno (Tradicijsko graditeljstvo otoka Hvara. Naselja i arhitektura središnjeg dijela otoka, 1997), te u koautorstvu s → M. Obadom Šćitarocijem (Dvorci i perivoji u Slavoniji, 1998., prevedena na engleski i njemački jezik; Vrbanićev perivoj u Karlovcu, 2003; Gradski perivoji Hrvatske u XIX. stoljeću, 2004; Dvorac Golubovec u Donjoj Stubici, 2008) i N. Omićević (The Urban Rehabilitation of Post-Disaster Scapes, 2023). Autorica je četrdesetak urbanističkih planova i studija te tridesetak projekata iz područja pejzažne arhitekture. Dobitnica je Nagrade HAZU-a (2004).