Arhitektonski fakultet, visokoškolska i znanstvenoistraživačka ustanova Sveučilišta u Zagrebu koja izvodi sveučilišne studije na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini u znanstvenom polju arhitekture i urbanizma te predstavlja središte njegova razvoja u Hrvatskoj.







Povijest

Od 1877. prvi su hrvatski ovlašteni civilni arhitekti svoj naslov mogli steći na temelju dugogodišnje prakse graditelja i polaganjem državnog ispita (prvi od njih bio je → Franjo Klein) ili završetkom studija u inozemstvu (prvu generaciju tih arhitekata činili su Janko Josip Grahor, → Martin Pilar, → Josip Vancaš, →Janko Holjac, Julije Deutsch i Lav Hönisberg; → Hönigsberg i Deutsch). Zajednica nove akademski obrazovane generacije arhitekata se najupornije zauzimala za osnivanje Tehničke visoke škole u Zagrebu, te je u vezi s tim još 1898. podnijela predstavku Kraljevskoj zemaljskoj vladi.

Ipak, na pokretanje studija arhitekture u zemlji trebalo je pričekati do 1919. kada je u Zagrebu počela s radom Tehnička visoka škola s Arhitektonskim odjelom. Prvi su profesori škole bili arhitekt Martin Pilar, građevinski inženjer → Milan Čalogović i strojarski inženjer → Jaroslav Havliček (sv. 2), a prvi rektor bio je arhitekt → Edo Šen. Na Arhitektonskom odjelu prvi je diplomirao → Alfred Albini, poslije profesor arhitekture. Škola je 1926. prerasla u Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je studij arhitekture nastavio djelovati putem Arhitektonskog odjela (od 1931. Arhitektonsko-inženjerski odio i Arhitektonsko-inženjerski otsjek; 1935. Arhitektonski otsjek; 1943. Arhitektonski odjel; 1946. Arhitektonski odsjek). Od 1940. Tehnički fakultet djelovao je u zgradi u Kačićevoj ulici 26 izgrađenoj prema projektu E. Šena i Milovana Kovačevića, gdje se nastava arhitekture održava i danas.







Tijekom 1930-ih izobrazba arhitekata odvijala se i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, koja potječe od Kraljevskoga zemaljskog višeg obrazovališta za umjetnost i umjetni obrt osnovanoga 1907., gdje je 1926. utemeljen Arhitektonski odjel izborom arhitekta → Drage Iblera za profesora. Odjel je djelovao do 1943., te 1952–61. i odgojio niz akademskih arhitekata poput → Drage Galića, → Mladena Kauzlarića, → Nevena Šegvića i dr., koji su imali odlučujuću ulogu u stvaranju najznačajnijih djela zagrebačke arhitektonske škole, a poslije su predavali i na Arhitektonskome fakultetu. (→ Arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti)

Tehnički fakultet je 1956. podijeljen na četiri fakulteta te su se inženjeri arhitekture nastavili obrazovati na Arhitektonskome odsjeku novoosnovanoga Arhitektonsko-građevinsko-geodetskoga fakulteta (AGG). Povećanjem broja studenata i porastom potreba za školovanim kadrom, 1962. fakultet je dodatno podijeljen, od kada Arhitektonski fakultet djeluje samostalno.

Studij

Studij arhitekture je od početaka Tehničke visoke škole i Tehničkoga fakulteta bio postavljen na temeljima tehničkih znanosti, koji su se potom nadograđivali kolegijima arhitektonske struke s težnjom poticanja umjetničkog duha i osjećaja za estetiku u studenata. U godinama nakon II. svj. rata su se viđenja arhitektonskog obrazovanja često mijenjala pa su se u skladu s tim mijenjali i nastavni planovi, programi i specijalistički smjerovi. Nastava je ponovno preoblikovana osamostaljenjem AGG-a, od kada se na arhitektonskom studiju u prvim semestrima naglašavaju građevinsko-konstruktorski kolegiji, a na višim se godinama studija pristupa izučavanju struke kao tehničke i likovne discipline s težištem na kolegijima arhitektonskog projektiranja, urbanizma te povijesti i teoriji arhitekture. Nakon osamostaljenja 1962. nastojalo se poboljšati ustrojstvo studija i osuvremeniti nastavne programe. Od akademske godine 1964/65. uvode se smjerovi; nakon završene dvije godine odabirao se projektantski ili konstruktorski smjer, a nakon treće godine studija projektantski se smjer dodatno dijelio na arhitektonski i urbanistički smjer. Smjerovi su ukinuti 1979. Od 1966/67. studij je trajao devet semestara jer je uz osam semestara nastave uveden jedan semestar prakse, a 1969/70. uvedena je višednevna terenska nastava za studente s ciljem upoznavanja arhitektonskih, urbanističkih i krajobraznih specifičnosti Hrvatske.







Specijalističko i znanstveno usavršavanje u obliku studija trećega stupnja uvedeni su potkraj 1960-ih u suradnji s Poljoprivrednim fakultetom u Zagrebu i ljubljanskim biotehničkim fakultetom kao poslijediplomski magistarski studij Oblikovanje pejzaža 1967. te Urbanizam i prostorno planiranje 1969. Slijedili su poslijediplomski studiji Zaštita i revitalizacija graditeljskog naslijeđa 1975/76. te Arhitektura u turizmu i slobodnom vremenu 1981/82. Poslijediplomski su studiji ukinuti 1991. te ponovno pokrenuti 1997/98 (Urbanizam i prostorno planiranje te Zaštita i revitalizacija graditeljskog naslijeđa).

Akademske godine 1977/78. uveden je studij uz rad od pet semestara koji se izvodio desetak godina, te studij više stručne spreme koji se izvodio do 1995. Na temelju statuta iz 1978. Arhitektonski fakultet osnovao je područna središta (od 1983. regionalni centri) u Splitu (danas Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe) i Motovunu (danas Studijski centar Motovun). Dok se uz splitsko središte ponajprije vezalo održavanje nastave poslijediplomskoga studija Zaštita i revitalizacija graditeljskog naslijeđa, u potonjem se tradicionalno održava Ljetna škola arhitekture. Osim u Istri, ljetne se škole niz godina organiziraju u Bolu na Braču, na Unijama, Lopudu, u Dubrovniku, Zadru i dr., kadšto i uz međunarodno sudjelovanje. Pri Arhitektonskome fakultetu utemeljen je 1989. međufakultetski → Studij dizajna, koji je od 2019. integriran u fakultet kao Odsjek dizajna.

Od početka provedbe Bolonjskoga procesa 2005/06. studij arhitekture radikalno je izmijenjen, te je započela nastava na novom trogodišnjem Preddiplomskom studiju Arhitekture i urbanizma, a od 2008/09. i na dvogodišnjem Diplomskom studiju Arhitekture i urbanizma. Fakultet danas uz to organizira i poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura i urbanizam te poslijediplomski specijalistički studij Arhitektura i urbanizam; Prostorno uređenje – Ciklus: Strateško planiranje i održivi razvoj.

Organizacija

Tijekom povijesti unutarnja se struktura Fakulteta mijenjala više puta. Danas ga čine četiri katedre – Katedra za arhitektonsko projektiranje, Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo, Katedra za teoriju i povijest arhitekture, Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, jedan odsjek – Studij dizajna, te pet zavoda – Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada, Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Zavod za graditeljsko naslijeđe, Zavod za arhitekturu i Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije. Dok su katedre i njihovi dijelovi (kabineti) usmjereni organizaciji nastave i znanstvenoistraživačkog rada, zavodi se bave radom na pojedinim znanstvenoistraživačkim i stručnim zadatcima. Organizacijske jedinice fakulteta su i Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe u Splitu, Studijski centar u Motovunu, Studijski arhiv, Prototipna radionica, Maketarnica i Galerija (izložbeni prostor u Frankopanskoj 12 u Zagrebu).













Katedra za arhitektonsko projektiranje. Začetke današnje Katedre predstavlja Stolica za arhitektonske kompozicije osnovana 1926., koju je najprije vodio → Hugo Ehrlich kao nasljednik → Viktora Kovačića, voditelja istoimenog kolegija od 1922. Katedru je 1936. preuzeo A. Albini, a 1947. → Zdenko Strižić. Iste je godine uveden kolegij Elementi projektiranja koji je vodio D. Galić, dok su kolegij Arhitektonske kompozicije vodili → Vladimir Turina i N. Šegvić. Nakon Z. Strižića su predstojnici bili A. Albini (1960–62), D. Galić (1962–70), N. Šegvić (1970–72., 1983–85), → Miroslav Begović (1972–76), → Aleksandar Dragomanović (1976–78), → Nikola Filipović (1978–80., 1985–87), → Mladen Vodička (1980–83), → Ante Vulin (1987–89), → Ivan Crnković (1989–93., 2002–03., 2007–11), → Branko Kincl (1993–95), → Hildegard Auf Franić (1995–97), → Nenad Fabijanić (1997–2001), → Dragomir Vlahović (2001–02), → Tonči Žarnić (2003–07., 2016–20), Miroslav Geng (2011–16), → Tin Sven Franić (2020–24), Petar Mišković (od 2024) i dr. U sastavu Katedre danas djeluju kabineti za arhikulturu, za osnove arhitektonskog projektiranja, za stambene zgrade, za zgrade društvenog standarda, za javne zgrade, za interijer, za crtanje i plastično oblikovanje, za primjenu računala. Tijekom bogate povijesti, u radu Katedre sudjelovao je velik broj vrhunskih arhitekata i stručnjaka, među kojima su, osim već spomenutih nastavnika i → Bojan Baletić, → Saša Begović, → Mario Beusan, Milan Čanković, → Ines Filipović, → Igor Franić, Josip Frankol, Teufik Galijašević, → Mladen Jošić, Ivan Juras, Mladen Kauzlarić, → Grozdan Knežević, → Luka Korlaet, → Ljubomir Miščević, → Maroje Mrduljaš, → Velimir Neidhardt, → Veljko Oluić, → Helena Paver Njirić, → Lea Pelivan, → Ivica Plavec, → Lenko Pleština, → Nikola Polak, → Božidar Rašica, → Vanja Rister, → Mia Roth Čerina, → Berislav Šerbetić, → Emil Špirić, Kamilo Tompa, → Idis Turato, → Andrej Uchytil, Josip Vaništa, → Renata Waldgoni, i dr.

Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo osnovana je 1926. pod nazivom Stolica za građevne konstrukcije, a prvi je predstojnik bio → Karlo Gentzkow. Njega je u predavanjima iz područja građevnih (arhitektonskih) konstrukcija naslijedio → Zvonimir Vrkljan, koji je bio i dugogodišnji predstojnik Katedre (1937–72., s prekidima). Osim njih, predstojnici Katedre bili su i → Eugen Erlih (1972–75), Stanko Bakrač (1959–76., s prekidima), Josip Jelovac (1976–78., 1981–83), Erika Kramer (1978–81), Vojko Korać (1983–85), → Edo Šmidihen (1985–87), → Đuro Mirković (1987–2003), Jasenka Bertol-Vrček (2003–11), Mateo Biluš (2011–22), Iva Muraj (od 2022). U sastavu Katedre danas djeluju kabineti za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju građenja, za upravljanje projektima i organizaciju građenja, za nosive konstrukcije, za instalacije zgrada, za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu. Osim već spomenutih nastavnika, radu Katedre pridonijeli su i → Dražen Juračić, Vladimir Juranović, Eduard Kranjčević, → Vilim Niče, Boris Radulović, → Riko Rosman, i dr.

Katedra za teoriju i povijest arhitekture. Osnutkom Tehničkoga fakulteta 1926. utemeljene su Stolica za arhitektonske oblike, koje je prvi predstojnik bio → Ćiril Metod Iveković, te Stolica za povijest umjetnosti (→ Petar Knoll). Ivekovića je 1933. naslijedio → Juraj Denzler, a Knolla 1943. → Andro Mohorovičić. Preustrojem Fakulteta, od 1941. nastava iz arhitektonskih oblika i povijesti umjetnosti organizirana je u sklopu Katedre za arhitektonske oblike, koja je od 1959/60. nosila naziv Katedra za povijest umjetnosti i arhitekture (od 1968/69. Katedra za teoriju i povijest arhitekture i umjetnosti), a pročelnik je bio A. Mohorovičić. Nakon njega su pročelnici Katedre bili → Sena Sekulić Gvozdanović (1983–86), → Boris Magaš (1986–92), → Vladimir Bedenko (1992–97., 2003–09), N. Filipović (1997–2003), → Karin Šerman (2009–24), Nataša Jakšić (od 2024). U sastavu Katedre danas djeluju kabineti za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeđa, za teoriju arhitekture te za modernu i suvremenu arhitekturu. Osim već spomenutih nastavnika u radu Katedre istaknuli su se i → Zrinka Barišić, Melita Viličić i dr.

Katedra za urbanizam. Začetak Katedre označilo je uvođenje kolegija Urbanizma 1935., koji je isprva honorarno predavao → Stjepan Hribar, a potom → Velimir Jamnicky. Godine 1942. formalno je osnovana Katedra za urbanizam na čelu koje je bio V. Jamnicky. Predavanja su 1945. preuzeli → Josip Seissel i → Dragan Boltar. Od 1960-ih nadalje pročelnici Katedre su uz J. Seissela (1959–65) i D. Boltara (1965–69) bili → Bruno Milić (1969–73), → Ante Marinović Uzelac (1973–93), Oleg Grgurević (1993–97), → Mladen Obad Šćitaroci (1999–2005., 2007–13), → Sonja Jurković (2005–07), Krunoslav Šmit (2013–16., 2022–24), → Bojana Bojanić Obad Šćitaroci (2016–22), Sanja Gašparović (2022–24), Ivan Mlinar (od 2024). U sastavu Katedre danas djeluju kabineti za urbanizam, za prostorno planiranje, za urbanističko naslijeđe i za pejsažnu arhitekturu. Osim već spomenutih nastavnika, radu katedre su osobito pridonijeli → Marijan Hržić, → Tihomir Jukić, → Zlatko Karač, → Miroslav Kollenz, → Mirko Maretić, → Srečko Pegan, Ivan Rogić i dr.

Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada. Današnji je Zavod osnovan kao Zavod za građevne konstrukcije 1937. s ciljem teorijskog i praktičnog unapređenja područja građevnih konstrukcija (zgradarstva), a njegov je prvi voditelj bio Z. Vrkljan. Do osnivanja Zavoda za arhitektonsko-investicionu dokumentaciju 1963., taj je zavod omogućavao nastavnicima Fakulteta mogućnost i potporu u praktičnom bavljenju arhitekturom, osiguravajući logistiku za razradbu projekata koji su se putem njega ugovarali. Time se istodobno otvarala mogućnost studentima i mladim asistentima za stjecanje iskustva u praksi, te pridonijelo podizanju razine projektiranja i izvedbe zgrada na znanstveno-stručnim osnovama. Današnji naziv Zavod nosi od 1974. kada je predstojnik postao E. Šmidihen, a djelatnost je usmjerena ponajprije na složene studije i projekte fizike zgrade. Nadalje su predstojnici bili Rudolf Dragović (1983–87), E. Šmidihen (1986–99), J. Bertol-Vrček (1999–2001), M. Biluš (2001–03), Zoran Veršić (2003–2021), Josip Galić (od 2021).

Zavod za arhitekturu. Začetcima današnjega Zavoda može se smatrati Zavod za arhitektonsko-investicionu dokumentaciju osnovan 1963., koji od 1974. djeluje pod imenom Zavod za arhitekturu s ovlaštenjem ugovaranja, projektiranja i izradbe arhitektonske tehničke dokumentacije. U Zavodu su se izrađivale sve vrste projekata za različite tipove zgrada, od bolnica, škola, domova kulture, sportskih zgrada, stambenih zgrada do najsloženijih rekonstrukcija i prenamjena prostora spomenika kulturne baštine. Stručnošću, opsegom posla i brojem kvalitetnih arhitektonskih realizacija Zavod je postao jednom od vodećih projektnih organizacija u zemlji. Predstojnici su bili Ivan Gogolja (1963–73), Berislav Radimir (1973–83), A. Dragomanović (1983–87), B. Kincl (1987–92), I. Juras (1992–2000), M. Jošić (2000–03., 2011–23), V. Oluić (2003–07), Boris Koružnjak (2007–11), Vladimir Kasun (od 2023).

Zavod za graditeljsko naslijeđe. Današnji je Zavod osnovan 1953. kao Zavod za povijest umjetnosti i arhitekture (1958–61. Zavod za arhitektonske oblike, 1961–68. Zavod za povijest arhitekture, 1968–83. Zavod za povijest i teoriju arhitekture), a prvi je predstojnik bio J. Denzler. Nadalje su predstojnici bili A. Mohorovičić (1966–83), → Jerko Marasović (1983–89), M. Maretić (1989–95), V. Bedenko (1995–2003), Boris Vučić Šnepreger (2003–07), Alan Braun (od 2007). Djelatnost Zavoda dijelom je vezana uz splitski Regionalni centar Arhitektonskoga fakulteta iz Zagreba, koji je osnovan 1978. na temeljima Odjela za graditeljsko naslijeđe → Urbanističkog zavoda Dalmacije iz 1955. Regionalni centar je 1991. postao samostalni Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe u Splitu, a od 1999. ponovno je u sastavu Fakulteta.

Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu. Današnji je zavod osnovan pod imenom Zavod za urbanizam 1938 (Zavod za urbanizam i prostorno planiranje 1984–2006), a prvi je predstojnik bio V. Jamnicky. Zavod je utjelovio ideju da nastavnici Katedre za urbanizam svoja teorijska znanja primijene u provedbi te da probleme praktične prirode, uočene i riješene pri izradbi urbanističkih i prostornih planova, pretoče u teorijska saznanja i prenesu ih mlađim naraštajima. Od 1950-ih su predstojnici bili J. Seissel (1956–65), D. Boltar (1965–83), M. Kollenz (1983–86), M. Maretić (1986–93), S. Pegan (1993–97), O. Grgurević (1997–2004), Nenad Lipovac (2004–07), Jasenko Horvat (2007–19), Damir Krajnik (od 2019). Tijekom povijesti u Zavodu su izrađeni mnogobrojni urbanistički i prostorni planovi, studije i projekti, od kojih su neki pionirski rad koji predstavlja doprinos razvoju metodologije urbanističkog i prostornog planiranja.

Zavod za istraživanje, razvoj i inovacije osnovan je 2017. u svrhu objedinjavanja i administrativne potpore istraživačkim aktivnostima, napose projektima u arhitekturi, urbanizmu i srodnim područjima financiranima iz europskih fondova i međunarodnih mreža. Od osnutka predstojnik je Roberto Vdović.

Znanstvena i publicistička djelatnost

Iako je znatan broj nastavnika svoje strukovne spoznaje niz godina objavljivao u različitim časopisima i publikacijama, organizirana znanstvena i publicistička djelatnost Fakulteta počela se razvijati razmjerno kasno, tek sredinom 1970-ih. Prvi su doktorati obranjeni 1976 (S. Sekulić Gvozdanović i M. Viličić). Fakultet je 1975. pokrenuo knjižnu ediciju Acta architectonica za znanstvene, kreativne i studijske radove nastavnika. Iste je godine počela izlaziti prva periodična publikacija Fakulteta, Glasilo Arhitektonskog fakulteta, koje su izašla četiri broja. Intenziviranje znanstvene djelatnosti nastavnika Fakulteta je osobito potaknulo pokretanje znanstvenog časopisa → Prostor 1993., koji je do danas izrastao u eminentno glasilo područja indeksirano u svim važnijim referentnim bazama. Posljednjih se nekoliko desetljeća nakladnička djelatnost Fakulteta znatno proširila te je do danas izdano više od 200 udžbenika, knjiga i drugih publikacija.