Mrduljaš, Maroje (Rijeka, 8. VII. 1971), arhitekt, kritičar i teoretičar arhitekture i dizajna, predavanjima, člancima, izložbama i knjigama promiče i afirmira hrvatsku modernu i suvremenu arhitekturu u međunarodnom kontekstu.

Diplomirao je 2011. na → Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 2021. i doktorirao disertacijom Arhitektonski modeli javnih programa u kontekstu modernizacije Rijeke od 1868. do 1974 (mentorica → M. Roth Čerina). Godine 2004–05. bio je direktor nakladništva u Udruženju hrvatskih arhitekata, a od 2005. radi na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, gdje je nositelj kolegija Moderna i suvremena svjetska arhitektura, Istraživački seminar arhitektura i Radionica primijenjenog istraživanja. Od 2022. predaje i na specijalističkome studiju Urbani studiji na Sveučilištu u Rijeci kolegij Fenomeni suvremenosti. Predavao je i bio gost–kritičar na više međunarodnih sveučilišta i institucija, među ostalima na Technische Universität Graz, Karlsruher Institut für Technologie, Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Madrid, Royal Institute of British Architects i dr.

Područje njegova znanstvenog i stručnog interesa uključuje povijest moderne arhitekture, teoriju arhitekture, strategije prostornog razvoja te povijest modernog dizajna. Od 2017. do 2020. bio je glavni urednik časopisa Oris. Suautor je knjige Modernism In-Between. Mediatory Architectures of Socialist Yugoslavia (s V. Kulićem i W. Thalerom, 2012) te urednik knjiga Suvremena hrvatska arhitektura. Testiranje stvarnosti (s V. Mimicom i A. Rusanom, 2007), Dizajn i nezavisna kultura (s D. Vidović, 2010), Fiume Fantastika (s V. Mimicom i I. Turatom, 2021., odvojeno hrvatsko i englesko izdanje) i dr. Sudjelovao je kao kustos ili istraživač u organizaciji više izložaba, među ostalima Architecture as Landscape (London Festival of Architecture, 2010), Lifting the Curtain. Central European Architecture Networks (Bijenale arhitekture u Veneciji, 2014), Toward Concrete Utopia (Museum of Modern Art New York, 2018–19). Koautor je dokumentarne televizijske serije Betonski spavači koja se bavi temom modernističke arhitekture na prostoru bivše Jugoslavije. Dobitnik je više nagrada, među ostalima »Neven Šegvić« (2007., 2012., 2014., 2016) i Zagrebačkoga salona (2003) te posebnog priznanja Dennis Sharp International Committee of Architectural Critics u kategoriji Pierre Vago Journalism Award (2020).