De Luca, Julije (Ilok, 31. I. 1929 – Zagreb, 10. XI. 2005), arhitekt, predstavnik suvremenog arhitektonskog izraza, jedan od ključnih arhitekata u području projektiranja turističke arhitekture, osobito na jadranskoj obali.

Diplomirao je 1954. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Godine 1955–57. bio je suradnik arhitektonskoga atelijera → Marijana Haberlea, a 1957–61. Majstorske radionice → Drage Iblera u Zagrebu. Potom je radio kao glavni projektant u zagrebačkim biroima Investprojekt (1961–65), Građevinar (1965–68), te AR-projekt pri Industrijskom projektnom zavodu, kojega je bio i direktor (1968–90). Od 1990. suvlasnik je biroa COD-ING u Zagrebu. Bio je istraživač suradnik Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu (1992). Projektirao je uglavnom turističke i poslovne zgrade, među ostalima: hotele Mirna (1964., s A. Rožićem, M. Salajem i B. Bernardijem), Maestral (1965., s A. Rožićem, M. Salajem i B. Bernardijem) i Soline (1973–83) u Brelima, Neptun (1966–68), Kristal (1967–70), Rubin (1972), Dijamant (1975) i Pical (1976–80) u Poreču, Belvedere u Dubrovniku (1983–85., s M. Bertićem i J. Dumančićem), International u Rabu (1972), Varaždinske Toplice (1978–81), poslovno-trgovački centar u središtu Vinkovaca (1980., s J. Dumančićem i D. Blakšićem) i dr. Veće slobodno stojeće hotelske komplekse skladno je uklapao u okoliš: u krajolik funkcionalnim raščlanjivanjem velikih volumena, a u staro gradsko tkivo stilizacijom tradicionalnih građevnih elemenata. Među ostalim njegovim ostvarenjima ističe se stambeno naselje Kijac u Njivicama na Krku (s M. Bertićem, J. Dumančićem, E. Madirazzom i M. Pivcem; natječaj 1979., realizacija 1982). Stručne radove objavljivao je u periodici Čovjek i prostor, Večernji list, Vjesnik, Borba, Glas Istre i dr. Godine 1973. sudjelovao je na Svjetskom bijenalu arhitekture u São Paulu (za porečki hotel Kristal dodijeljena mu je počasna diploma). Dobitnik je više nagrada, među ostalima republičke i savezne nagrade Borbe (1970), te za životno djelo nagrada »Viktor Kovačić« (1990) i »Vladimir Nazor« (2001).











