Miščević, Radovan (Donji Andrijevci, 9. XII. 1925 – Zagreb, 26. X. 2015), arhitekt i urbanist, zaslužan za uspješan urbani razvoj mnogih gradova.

Diplomirao je 1953. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu, a doktorirao 1978. na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu disertacijom Procesi i planiranje urbane transformacije metropolitanskih aglomeracija s primjenom na situaciju grada Zagreba. Specijalizirao se u Parizu 1975. Cijeli je radni vijek proveo u → Urbanističkom institutu Hrvatske radeći kao samostalni planer – projektant za urbanizam i arhitekturu, pomoćnik i zamjenik direktora Instituta, voditelj odjela za urbanističko planiranje, te osnivač i voditelj Centra za znanstvenoistraživački rad Instituta. Uz to, bio je asistent na kolegijima Urbanizam I–III (1959–61., 1963–64. i 1966–67) Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu, gdje je poslije predavao i na poslijediplomskom studiju; kolegije iz područja urbanizma predavao je i na Višoj građevinskoj školi u Zagrebu i Osijeku. Od 1988. je znanstveni savjetnik, umirovljen je 1991.







Među nizom značajnih urbanističkih i prostornih planova kojih je bio autor ili suautor ističu se generalni urbanistički planovi Osijeka (1960–65., 1973–76), Pule (1966), Vukovara (1980) i Conakryja u Gvineji (1963), prostorni plan zagrebačke regije (1972–77), prostorni plan razvoja turizma i rekreacijskih centara Slavonije i Baranje (1965), plan uređenja Nacionalnoga parka Plitvička jezera (1971), detaljni urbanistički planovi središta Vukovara (1955., s M. Maretićem), stambenih naselja Borovo u Vukovaru (1956), Mađari u Skoplju (1963), Sjenjak u Osijeku (1966), novoga gradskog središta Skoplja (1965., s F. Wenzlerom; podijeljena prva nagrada na međunarodnom natječaju s timom K. Tange, A. Izosaki i S. Vatanabe), turističkih područja Zlatne stijene (1967), Veruda i Banjole (1969) u Puli, plana obnove i oživljavanja osječke Tvrđe (1976), i dr. Među njegovim se realiziranim arhitektonskim projektima ističu Zavod za socijalno osiguranje u Osijeku (1960), stambena zgrada u Nazorovoj u Zagrebu (1961), poslovno-stambeni objekti Blok centar i prva pješačka zona na Trgu slobode u Osijeku (1962), hotelske zgrade Zlatne stijene u Puli (1967) te uređenje priobalja u Osijeku, tzv. Copacabana, koja danas postaje ogledni primjer uspješnoga javnog prostora. Među prvonagrađenim natječajnim radovima ističu se oni u suradnji s → Ljubomirom Miščevićem (središta Bihaća 1982., Vukovara 1984. i Rapca 1986). Kontinuirano se bavio znanstvenim radom razvijajući metodologiju prostornog i urbanističkog planiranja. Autor je mnogobrojnih teorijskih radova te knjiga Urbanizam, arhitektura, planovi, projekti, realizacije (1980) i Fenomen grada (2009). Dobitnik je nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić« (2005) i »Vladimir Nazor« (2011).