Maretić, Mirko (Sušci kraj Sinja, 7. X. 1926 — Zagreb, 26. X. 2008), arhitekt i urbanist, zapažen po pedagoškom, teorijskom i praktičnom djelovanju.

U Zagrebu je diplomirao 1953. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet), gdje je doktorirao 1985. disertacijom Prilog istraživanju modela centra novog gradskog naselja (mentor → A. Marinović-Uzelac). Polazio je urbanističke seminare u Švedskoj (1958) i Francuskoj (1965, 1971). Od 1954. bio je zaposlen kao planer i projektant u → Urbanističkom institutu Hrvatske, a 1957–72. kao planer, projektant i voditelj Odjela za urbanističko projektiranje u → Urbanističkom zavodu grada Zagreba (UZGZ). Od 1958. do 1968. bio je honorarni asistent na Katedri za urbanizam zagrebačkog fakulteta, na kojem je radio od 1972., kao redoviti profesor od 1987; umirovljen je 1996. Predavao je kolegije Osnove urbanizma, Urbanističko planiranje I–IV, Urbanizam III, Osnove urbanističkog i graditeljskog zakonodavstva i dr., bio je predstojnik Zavoda za urbanizam 1986–93. te voditelj poslijediplomskoga studija Graditeljsko nasljeđe (1989–93).

Izradio je idejne studije urbanističkih planova Ozlja (1954), Kutine (1956), Novske (1959), generalni urbanistički plan Zagreba (1971., s timom UZGZ-a), urbanistički plan Sesveta (1975., sa suradnicima), detaljne urbanističke planove središta (1955) i sportskog parka u Kutini (1955., s F. Wenzlerom), središta Vukovara (1955., s R. Miščevićem), naselja Sopot i Gajnice (1958., s V. Ivanovićem, G. Kneževićem i J. Uhlikom), idejna urbanistička rješenja Trnja (1965., s timom UZGZ-a), stambenoga područja Bukovac–Remete (1967., s M. Ivanović-Kunc i Z. Smole), sportskog centra Remetinec (1971), gradskog središta (1973., u suradnji) te urbanistički plan sveučilišnog sklopa Šalata–Horvatovac (1978., s B. Milićem) u Zagrebu. Istaknuo se urbanističkim planom Trnskoga (1960., sa Z. Kolacijem i Uhlikom), prvoga cjelovito izvedenoga novozagrebačkoga naselja. S timom UZGZ-a izradio je idejno urbanističko rješenje južnoga Zagreba (1962). Među njegovim arhitektonskim realizacijama ističu se stambeni nizovi u Voćarskom naselju (1961–63., s V. Ivanovićem) i trgovačko-ugostiteljski podcentar Trnsko (1962) u Zagrebu, zgrada Kotarskog zavoda za socijalno osiguranje u Sisku (1956., s V. Ivanovićem) i dr. Objavio je udžbenik Gradski centri (1996), surađivao je u Enciklopediji fizičke kulture (1977) i Sportskom leksikonu (1984) LZ-a. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2005.