Vulin, Ante (Tonči) (Pag, 12. VII. 1932 – Zagreb, 5. II. 2012), arhitekt, zapažen po projektima zajedničkog i individualnog stanovanja te zgrada javne namjene.

Diplomirao je 1959. na Arhitektonskom odsjeku Arhitektonsko-građevinsko-geodetskoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu, na kojem je bio zaposlen od 1957., u zvanju redovitoga profesora od 1985. Od 1971. do umirovljenja 2002. bio je nositelj kolegija Crtanje I i II, Plastično oblikovanje i dr. Bio je predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje (1987–89), prodekan (1981–85) i dekan (1989–93), te voditelj → Studija dizajna Arhitektonskoga fakulteta (1998–2002). U pedagoškom radu slijedio je smjernice koje je dao Kamilo Tompa, te ih nastavljao i nadopunjavao tijekom dugogodišnjeg djelovanja zajedno s Josipom Vaništom i mlađim suradnicima.







Kao arhitekt praktičar ostvario je djela koja predstavljaju uspješan spoj suvremene arhitekture i lokalnih posebnosti. Među mnogobrojnim realizacijama ističu se one u Šibeniku: obiteljska kuća Matulja na Brodarici (1963; srušena 2016), Autobusni kolodvor (1970–73), Muzej grada Šibenika – adaptacija, rekonstrukcija i interpolacija u Kneževoj palači (1972–75), Robna kuća Šibenka (danas City Life; 1978–80., s V. Vulin); stambeni sklop Šubićevac s 300 stanova (1987., s V. Vulin), Osnovna škola Vidici (1991., s V. Vulin), te one u Zagrebu: stambena zgrada Instituta građevinarstva Hrvatske u Ulici Milana Sachsa 4–6 (1973), isusovačka župna crkva, Knjižnica »Juraj Habdelić« i Filozofski fakultet Družbe Isusove na Jordanovcu (1991–99., s V. Vulin), proširenje Šumarskoga fakulteta – VII. paviljon (1997–99., s D. Vulin Ileković i B. Ilekovićem), Poslovno-trgovački centar i hotel Antunović u Zagrebačkoj aveniji 100A (2002–06., s D. Vulin Ileković i B. Ilekovićem), Knjižnica Filozofskog fakulteta (2007., s D. Vulin Ileković i B. Ilekovićem). Autor je ili koautor (s M. Bošnjakom, I. Jurasom, V. Vulin, N. Šegvićem, E. Špirićem i dr.) mnogih visokoocijenjenih natječajnih radova.







Uz pedagošku i arhitektonsku djelatnost, bavio se uređenjem interijera, opremom knjiga, plakatima, scenografijama te je izlagao na izložbama (Nove tendencije, 1964., Konstruktivizam i kinetička umjetnost, 1998). Bio je predsjednik → Društva arhitekata Zagreba (1982–86). Dobitnik je nagrada Zagrebačkog salona (1971., 1976), »Vladimir Nazor« (1975), »Viktor Kovačić« (1980), »Drago Galić« (1987) te Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2007). Od 1977. član je suradnik, od 1986. izvanredni član, a od 1991. redoviti član HAZU-a, bio je voditelj Kabineta za arhitekturu i urbanizam (2011–12), tajnik Razreda za likovne umjetnosti (2001–03., 2011–14) i član Predsjedništva (2004–10).