Turina, Vladimir (Banja Luka, BiH, 6. II. 1913 – Zagreb, 22. X. 1968), arhitekt, jedan od najznačajnijih predstavnika poslijeratne hrvatske arhitekture.

Diplomirao je 1936. na Arhitektonskome otsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu. Bio je projektant u građevinskim poduzećima Mate Crnića, → Bogdana Petrovića i Zorislava Franjetića do 1940., u Tehničkom uredu Medicinskoga fakulteta do 1944. te u Ministarstvu građevina do 1946. Od 1946. bio je honorarni nastavnik na Katedri za arhitektonske kompozicije, odn. Katedri za arhitektonsko projektiranje matičnoga fakulteta, gdje je od 1948. bio zaposlen kao predavač, habilitirao se 1957. i od 1959. bio izvanredni profesor. Predavao je kolegije Arhitektonske kompozicije i Arhitektonsko projektiranje.

Usprkos razmjerno malom broju realizacija, svojim je inovativnim, visokoocijenjenim natječajnim radovima i studijama ustoličio promišljanje arhitekture kroz prizmu znanstvene i eksperimentalne analize funkcionalnih, tehničkih i ekonomskih aspekata. Među njegovim prvim djelima ističu se zgrada Primorske banovine na Obali kneza Branimira 17 u Splitu (danas zgrada gradskog poglavarstva; 1938–40., s N. Despotom i V. Vrbanićem) i vlastita vila u Jurjevskoj 60 u Zagrebu (1939) te natječajni radovi za sportski park na Savi (1941) i Sveučilišnu kliniku na Šalati (1941., s F. Z. Tišinom) u Zagrebu, palaču Albanija (1938., s V. Vrbanićem i D. Boltarom) i Državnu operu (1940., s H. Gottwaldom) u Beogradu.

Nakon II. svj. rata bavio se uglavnom sportskom i javnom arhitekturom te stvorio niz djela temeljenih na funkcionalističkoj arhitekturi te suptilnom odnosu prema krajoliku. U njegovu se opusu tog razdoblja osobito ističe zagrebački stadion Maksimir s ostvarenim kontaktom s obližnjim gradskim parkom i elegantnom armiranobetonskom zapadnom tribinom (1953–55., s E. Erlihom i F. Neidhardtom); usprkos Turininu snažnom protivljenju, stadion je u nekoliko navrata dograđen – istočna tribina 1961 (isti autori uz B. Magaša), južna 1965–69 (B. Tušek); stadion je adaptiran 1987., a 1997. započela je njegova rekonstrukcija (B. Kincl, N. Filipović) te je prvobitna ideja danas gotovo neprepoznatljiva. U antologijskoj realizaciji projekta Centra za zaštitu majke i djeteta u Klaićevoj 16 u Zagrebu (danas Klinika za dječje bolesti; 1956–57) ostvario je na zadanoj uskoj lokaciji jedinstven tehnički i prostorno-likovni sklop. U njegove izvedene poslijeratne projekte spada i stambena višekatnica u Križanićevoj 5–11a (1956).



















Baveći se problemima sportske arhitekture, izradio je projekt Centra za vodene sportove na području Delte između Rijeke i Sušaka (1949., sa Z. Radićem, N. Kučanom i I. Seifertom) kojim se Jugoslavija trebala predstaviti na Olimpijskim igrama. U tom je radu, jednom od najpoznatijih utopijskih arhitektonskih djela u nas, donio futurističku viziju s nizom funkcionalnih i konstruktivnih inovacija. Originalne zamisli unio je i u projekte Velikoga stadiona na Banjici u Beogradu (1947., s D. Boltarom i F. Neidhardtom), Zatvorenoga plivališta na riječkim Pećinama (1950., s R. Nikšićem, Z. Jurićem i F. Neidhardtom), sportske dvorane u Skoplju (1966) i Olimpijskoga stadiona u Teheranu (1966–67), a prema njegovu idejnome projektu izgrađen je Dom sportova na zagrebačkom Trgu Krešimira Ćosića (1964–72., s B. Magašem, M. Vodičkom i B. Žeželjem).







Bio je član CIAM-a te ostvario mnoge kontakte sa svjetskim arhitektima, posebice s Le Corbusierom. Njegovi su projekti nerijetko objavljivani u prestižnim svjetskim arhitektonskim časopisima. Držao je predavanja na europskim sveučilištima (1964. na Berlinskom tehničkom sveučilištu u Charlottenburgu i na Međunarodnoj ljetnoj umjetničkoj akademiji u Salzburgu). Sudjelovao je na izložbama sportskih građevina u okviru Olimpijskih igara 1948. u Londonu (brončana nagrada i diploma, s D. Boltarom i F. Neidhardtom) i 1952. u Helsinkiju (diploma), 1949. na Svjetskoj sportskoj izložbi u Stockholmu, 1957. na bijenalu u São Paolu i na trijenalu u Milanu. Izlagao je samostalno u Zagrebu 1951. i 1956., a posmrtno su mu priređene izložbe 1972., 2005. te retrospektiva 2006. u Muzeju grada Zagreba.