Rosman, Riko (Ljubljana, 22. V. 1927 – Zagreb, 2. VIII. 2008), građevinski inženjer, stručnjak u području čeličnih i armiranobetonskih građevnih konstrukcija.

Diplomirao je 1954. na Građevinskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Građevinski fakultet) u Zagrebu te doktorirao 1960. disertacijom Proračunavanje poprečnih zidova u visokogradnji na Tehničkoj visokoj školi u Münchenu (TH München). Radio je kao konstruktor u tvornici Metalna u Mariboru (1955–56). Od 1957. bio je zaposlen na Katedri za betonske konstrukcije Arhitektonsko-geodetsko-građevinskoga fakulteta (→ Arhitektonskoga fakulteta) u Zagrebu, od 1971. u zvanju redovitoga profesora. Utemeljio je 1975. kolegij Nosive konstrukcije, a držao je nastavu i iz kolegija Betonske konstrukcije, Teorija konstrukcija, Konstruktivni projekt. Umirovljen je 1997.

Znanstveno i stručno bavio se područjem građevnih čeličnih i armiranobetonskih konstrukcija, njihovih statičkih i dinamičkih svojstava, odziva na seizmičke aktivnosti te metoda za osiguranje njihove pouzdanosti. Važan je njegov doprinos proračunavanju sustava zidova i okvirnih sustava, odn. općenito analizi nosivih sustava višekatnih zgrada. Osobito se istaknuo svojim publicističkim radom. Autor je mnogobrojnih znanstvenih radova iz područja teorije konstrukcija, djela Proračunavanje zidova na horizontalno opterećenje (1962) i Stropne konstrukcije (1990) na hrvatskom jeziku, a u razdoblju 1965−83. objavio je niz knjiga i priručnika u Njemačkoj koje su služile za provedbe statičkih i dinamičkih analiza širom svijeta (Die statische Berechnung von Hochhauswänden mit Öffnungsreihen, 1965; Zahlentafeln für die Schhnittkräfte von Windscheiben mit Öffnungsreihen, 1966; Gegliederte Windscheiben mit stufenartig veränderlichen Querschnittswerten, 1967; Statik und Dynamik der Scheibensysteme des Hochbaues, 1968; Berechnung gekoppelter Stützensysteme im Hochbau, 1975; Erdbebenwiderstandsfähiges Bauen, 1983). Autor je čak deset makropedijskih članaka Tehničke enciklopedije LZ-a u razdoblju 1984−97. Redoviti je član HAZU-a od 1992. Dobitnik je Nagrade za znanstvenoistraživački rad »Nikola Tesla« 1968. i Nagrade za životno djelo za 1993.