Građevinski fakultet u Zagrebu, visokoškolska i znanstvenoistraživačka ustanova Sveučilišta u Zagrebu, koja izvodi sveučilišne studije na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini u svim granama građevinarstva te predstavlja središte znanstvenog i stručnog razvoja tih polja u Hrvatskoj.
Početak studija
Razvoj studija građevinarstva započeo je osnivanjem Tehničke visoke škole u Zagrebu 1919., koje je Građevno-inženjerski odjel, osnovan 1920. pod vodstvom → Pavla Horvata, djelovao na Rooseveltovu trgu 6. Škola je 1926. prerasla u → Tehnički fakultet (sv. 4) Sveučilišta u Zagrebu, s Građevno-inženjerskim odjelom (1931. Građevno-inženjerski otsjek, 1935. Građevinski otsjek, 1943. Građevni odjel, odn. od 1946. Građevinski odsjek). Od 1940. Tehnički fakultet djelovao je u novoizgrađenoj zgradi u Kačićevoj ulici 26, gdje se nastava građevinarstva održava i danas. Tehnički fakultet je 1956. podijeljen na četiri fakulteta te se nastava iz građevinarstva nastavila održavati unutar Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta (AGG). Povećanjem broja studenata i porastom potreba za građevinskim inženjerima, 1962. fakultet je dodatno podijeljen, od kada je samostalno djelovao Građevinski fakultet.
Fakultet se 1977–91. s → Institutom građevinarstva Hrvatske (IGH), Višom tehničkom školom za građevinsku industriju i građevinarstvo iz Bedekovčine (osnovanom 1961) i Višom tehničkom građevinskom školom iz Zagreba (osnovanom 1967) udružio u SOUR Građevinski institut. Naziv je fakulteta tada bio OOUR Fakultet građevinskih znanosti te je okupljao sve nastavnike, znanstvenike i stručno osoblje spojenih institucija, s ukupno oko 600 zaposlenih. Fakultet je djelovao na šest lokacija te raspolagao velikim brojem dobro opremljenih laboratorija u Kačićevoj ulici 26, Rakušinoj 1 (od 1967. novo sjedište Fakulteta; do tada je na tom mjestu bio smješten IGH, a ondje je i danas), Holjevčevoj 15, Miškininoj 129 (danas Ulica Sv. Duha), te na Trnjanskoj cesti 99 i Savskoj 16. Institut je snažnom potporom potaknuo osnivanje studija u Splitu, Rijeci i Osijeku, poslije samostalnih fakulteta i članova lokalnih sveučilišta.
Društvene promjene i druge okolnosti dovele su do nestabilnosti Instituta te se fakultet ponovno osamostalio 1991. kao Građevinski fakultet, s približno 200 zaposlenih. Osim prostora i opreme u Kačićevoj ulici, laboratoriji, oprema i prostorije na drugim lokacijama tijekom vremena pripali su drugim ustanovama srednjoškolskog, višeg i visokog obrazovanja te ustanovama u znanosti, među ostalima, → Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije (FKIT), → Tehničkome veleučilištu u Zagrebu (TVZ) sv. 4, IGH-u te srednjoj Školi za montažu instalacija i metalnih konstrukcija Zagreb.
Voditelji građevinskog studija 1919–2023. | |
Kraljevska tehnička visoka škola | |
Dekan Građevinsko-inženjerskog odjela | |
Pavle Horvat | 1919/20. |
Vladimir Filkuka | 1920/21. |
Karlo Gentzkow | 1921/22. |
Ćiril Metod Iveković | 1922–25. |
Janko Holjac | 1925/26. |
Tehnički fakultet | |
Starješina Građevinskog odsjeka | |
Edo Šen | 1926/27. i 1933/34. |
Jerko Alačević | 1927/28. |
Milan Čalogović | 1928/29. |
Hugo Ehrlich | 1929/30. i 1932/33. |
Valerijan Rieszner | 1930/31., 1935/36., 1941–43. |
Stjepan Bella | 1931/32. i 1940/41. |
Ljubomir Peterčić | 1934/35. |
Konstantin Čališev | 1936–38. |
Ivo Poletti-Kopešić | 1938–40. i 1945/46. |
Ante Franković | 1943/44. i 1949/50. |
Nikola Pauković | 1944/45. i 1951/52. |
Rajko Kušević | 1946/47. |
Milko Sinković | 1947/48. |
Vladimir Juranović | 1948/49. i 1952/53. |
Stjepan Szavits Nossan | 1953/54. |
Miroslav Gjurović | 1954/55. |
Rudolf Broz | 1955/56. |
Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet | |
Starješina Građevinskog odsjeka | |
Juraj Zagoda | 1956/57. |
Jure Erega | 1957/58. |
Otto Werner | 1958/59. |
Vladimir Vranić | 1959/60. |
Krunoslav Tonković | 1960/61. |
Marijan Ivančić | 1961/62. |
Građevinski fakultet | |
Miroslav Čabrian | 1962–64. i 1968/69. |
Vasilij Andrejev | 1964–66. |
Ervin Nonveiller | 1966–68. |
Zlatko Kostrenčić | 1969–72. |
Veselin Simović | 1972–77. |
Fakultet građevinskih znanosti | |
Veselin Simović | 1977–79. |
Aleksandar Šolc | 1979–81. |
Aleksandar Klemenčić | 1981–85. |
Stanislav Tedeschi | 1985–89. |
Milutin Anđelić | 1989–91. |
Građevinski fakultet | |
Dragutin Horvatić | 1991–94. |
Antun Szavits Nossan | 1994–98. |
Željko Korlaet | 1998–2002. |
Dubravka Bjegović | 2002–06. |
Mladen Radujković | 2006–10. |
Vesna Dragčević | 2010–14. |
Neven Kuspilić | 2014–18. |
Stjepan Lakušić | 2018–22. |
Domagoj Damjanović | 2022–24. |
Studij
Ubrzo nakon početka izvođenja nastave studija građevinarstva 1921. dodijeljen je prvi (počasni) doktorat, i to → Milanu Rojcu (sv. 4) u znak zahvale za posebno zauzimanje za osnutak studija. Prve disertacije obranili su 1922. → Konstantin Čališev i → Rajko Kušević, a prva generacija građevinskih inženjera diplomirala je 1923. Sve do završetka II. svj. rata nastava iz građevinarstva odvijala se u jedinstvenom usmjerenju u trajanju od osam semestara (poslije devet i deset). Razvojem struke i potreba gospodarstva 1948/49. studij građevinarstva proširen je te se na trećoj godini studija dijelio na smjerove: Konstruktivni, Vodograđevni i Saobraćajni (od 1962. naziva Konstruktorski, Hidrotehnički i Prometni smjer). Kratko, samo 1961., u Zagrebu i Zadru djelovao je i izvanredni skraćeni Studij građevinarstva za zaposlene u privredi. Poslijediplomski studiji za stjecanje titule magistra znanosti, u trajanju od pet semestara, uvedeni su 1963/64., najprije Konstruktorski studij (poslije Tehnička mehanika i nosive konstrukcije) te Mehanika tla i fundiranje (od sljedeće godine Geotehnika), 1965. uvedeni su Hidrotehnika i Prometnice (poslije Prometnice s prometnom tehnikom), a studij Organizacija građenja uveden je 1970. Organizacijsko-tehnološko usmjerenje za diplomski studij uvedeno je iste godine, a specijalistički studij organizacije i ekonomike građenja (za inženjere više spreme i studente sa završene dvije godine studija visoke spreme) uveden je 1976 (ukinut 1988). Na Građevinskom fakultetu 1968/69. osnovan je Saobraćajni studij na kojem su predavali i nastavnici drugih fakulteta (Ekonomskoga, Elektrotehničkoga, Strojarstva i brodogradnje, Pravnoga, Arhitektonskoga i Geodetskoga), koji je tijekom vremena prerastao u međufakultetski studij Sveučilišta u Zagrebu, a potom u samostalan fakultet (→ Fakultet prometnih znanosti; sv. 1).
Od 1977. nastava je reorganizirana u dva smjera: Opći smjer s konstruktorskim, hidrotehničkim i prometnim usmjerenjem te Organizacija građenja. Potonji je smjer ukinut 1988/89., a organizacija građenja postala je četvrto usmjerenje Općega smjera. U tom je razdoblju, kada je Fakultet djelovao unutar Instituta, od 1979. osim visokoškolske nastave uvedena i nastava za višu spremu, i to kao tri studija u trajanju od pet semestara za inženjere građevinarstva, građevnih materijala i građevnih instalacija. Stručni su studiji ukinuti 2003., od kada djeluju u sastavu TVZ-a. Godine 1996/97. sveučilišnom dodiplomskom studiju građevinarstva su uz postojeća četiri dodana još dva usmjerenja: geotehnika i gradiva. U skladu s Bolonjskim procesom, nastava na preddiplomskom studiju održava se od 2005/06., odnosno diplomskom studiju od 2008/09. Danas se na Fakultetu izvode preddiplomski sveučilišni studij građevinarstva, diplomski sveučilišni studij građevinarstva sa smjerovima Geotehnika, Materijali, Konstrukcije, Prometnice, Organizacija građenja, Hidrotehnika te Teorija i modeliranje konstrukcija, poslijediplomski specijalistički studij građevinarstva s usmjerenjima Hidrotehnika, Konstrukcije, Mostovi, Požarno inženjerstvo, Numerička i eksperimentalna analiza konstrukcija te Organizacija i menedžment u građevinarstvu, kao i poslijediplomski sveučilišni doktorski studij građevinarstva.
Organizacija Fakulteta
Rad Fakulteta danas provodi se u osam zavoda, na jednoj samostalnoj katedri, 13 zavodskih katedri i u četiri laboratorija. Među prvima je 1920. osnovan Zavod za ispitivanje gradiva, a povijest čak četiriju današnjih zavoda – Zavoda za konstrukcije, Zavoda za tehničku mehaniku, Zavoda za materijale i Samostalne katedre za zgradarstvo – isprepletena je s povijesti Zavoda za građevne konstrukcije (1926–37. Stolica za građevne konstrukcije). U 1960-ima, osim dotadašnje (i današnje) organizacije u zavode i katedre, Fakultet je bio dodatno organiziran u tri odjela: Konstruktorski, Prometni i Hidrotehnički. Fakultet su 1974–97. činili samo zavodi s pripadajućim laboratorijima, bez katedri, a 1991–97. zavodi su se nazivali odjelima.
Zavod za geotehniku osnovan je 1938. na poticaj → Valerija Riesznera, a već 1940. → Stjepan Szavits Nossan osnovao je laboratorij za geotehniku, koji je djelovao gotovo osam desetljeća. Unutar Zavoda su nekoć djelovale i Katedra za geotehniku 1962–77., Katedra za mehaniku stijena i istražne radove 1997–2012 (poslije Katedra za mehaniku tla i stijena), Katedra za mehaniku tla i temeljenje 1997–2012. te kraće vrijeme Katedra za geotehničko inženjerstvo. Dugogodišnji su predstojnici zavoda bili → Ervin Nonveiller (1965–81), → Franjo Verić te → Antun Szavits Nossan (1985–88. i 1998–2010).
Zavod za hidrotehniku osnovao je → Stjepan Bella 1940., a → Mladen Žugaj je 1947. osnovao Laboratorij za hidraulička istraživanja. Laboratorij je u početku bio u vlasništvu projektnog poduzeća → Elektroprojekt te je 1957–67. djelovao na Savskoj cesti 16 (danas zgrada FKIT-a), a od 1965. nosio je ime Hidrotehnički laboratorij. U Zavodu je 1962–91. djelovao i Laboratorij za sanitarnu hidrotehniku. Na fakultetu je kratko djelovao i Zavod za sanitarnu tehniku (1963–67) predstojnika → Milivoja Petrika, a istoimenu katedru vodio je → Rudolf Broz. Zavod za hidrotehniku bio je 1971–77. dodatno podijeljen na tri odjela: za hidrauliku i hidrologiju, privrednu hidrotehniku te sanitarnu hidrotehniku. Nekoć su u Zavodu djelovale Katedra za hidrauliku (1963–66), Katedra za privrednu hidrotehniku (1962–71) i Katedra za sanitarnu hidrotehniku (1962–73), a od 1997. do danas djeluju Katedra za temeljnu hidrotehniku, Katedra za vodnogospodarsku hidrotehniku (osnovana kao Katedra za vodno gospodarstvo) te Katedra za zdravstvenu hidrotehniku i okolišno inženjerstvo. Među istaknutim su profesorima Zavoda bili → Josip Marušić i → Marko Pršić, a → Vladimir Andročec bio je voditelj laboratorija 1991–2006. i pročelnik Katedre za temeljnu hidrotehniku 2006–13.
Zavod za konstrukcije u današnjem obliku i pod današnjim imenom djeluje od 1991., a nekada se nastava iz različitih područja konstrukcija izvodila u više zavoda. Još u doba Tehničkoga fakulteta 1937. osnovani su Zavod za gvozdene konstrukcije (R. Kušević) i Zavod za građevne konstrukcije. Zavod za građevne konstrukcije djelovao je još od 1926. kao zajednički građevinskomu i arhitektonskomu studiju (danas → Arhitektonski fakultet). Prvi mu je naziv bio Stolica za građevne konstrukcije, a prvi pročelnici bili su arhitekti → Karlo Gentzkow, potom → Zvonimir Vrkljan. Od osamostaljenja Građevinskoga fakulteta 1962. do 1971. nastava se izvodila u Zavodu za ispitivanje materijala i konstrukcija, Zavodu za betonske konstrukcije te Zavodu za metalne konstrukcije. Tri su zavoda okupljena 1971. u jedinstven Zavod za konstrukcije (kraće vrijeme s četiri odjela: za betonske konstrukcije, dinamiku konstrukcija, metalne konstrukcije te za ispitivanje materijala i konstrukcija), koji je 1977. podijeljen na Zavod za betonske i zidane konstrukcije te Zavod za metalne i drvene konstrukcije. Istodobno je (1962–77) djelovao i Zavod za drvene i masivne mostove (od 1971. kao Zavod za mostove i konstrukcije).
Sličnu su podjelu pratile i katedre Zavoda. Među prvima je 1919. osnovana Katedra za mostove (od 1956. Katedra za mostove i konstrukcije). Kraće su vrijeme sredinom 1960-ih postojale zasebne katedre za teoriju konstrukcija, drvene i masivne mostove, metalne konstrukcije i mostove, betonske konstrukcije, betonske konstrukcije i visokogradnje te za metalne konstrukcije. Od 1997. Zavod okuplja Katedru za betonske i zidane konstrukcije, Katedru za drvene konstrukcije, Katedru za metalne konstrukcije te Katedru za mostove. Laboratorij za ispitivanje konstrukcija osnovan je 1920. te djeluje i danas, dok su u doba djelovanja Fakulteta unutar Instituta djelovala tri zasebna laboratorija: za betonske i zidane konstrukcije, metalne i drvene konstrukcije te za zgradarstvo. Među predstojnicima zavoda i katedri ističu se → Jure Radić (predstojnik Zavoda za konstrukcije 1991–2008), → Zlatko Kostrenčić, → Otto Werner, → Marijan Ivančić, → Vuk Milčić, → Zlatko Šavor, → Boris Androić, → Ivica Džeba i → Zorislav Sorić.
Samostalna katedra za zgradarstvo. Nastava iz područja zgradarstva izvodila se od samih početaka studija 1919 (kolegij Građevne konstrukcije, poslije preimenovan u Elementi visokogradnje), no kao i nastava iz tehničke mehanike, materijala i svih vrsta konstrukcija, u početku se odvijala u Zavodu za građevne konstrukcije. Osnutkom Građevinskoga fakulteta, nastavu je 1968. preuzeo Zavod za građevnu statiku i betonske konstrukcije, potom Zavod za statiku, beton i visokogradnje od 1974., Zavod za zgradarstvo 1977., odn. Samostalna katedra za zgradarstvo 2010-ih. U razdoblju kada je Fakultet bio dio Instituta, djelovao je i Laboratorij za zgradarstvo (1977–91). Među profesorima kolegija i predstojnicima katedre istaknuli su se → Radovan Nikšić, → Boris Krstulović, → Fedor Wenzler i Goran Poljanec.
Zavod za tehničku mehaniku razvijao se od 1920. osnutkom Zavoda za ispitivanje gradiva (zajedničkog građevnomu i strojarskomu studiju; danas → Fakultet strojarstva i brodogradnje; sv. 1) utemeljitelja → Stjepana Prokofjeviča Timošenka (sv. 1), a 1962. osnovan je zaseban Zavod za tehničku mehaniku (1975–77. Zavod za tehničku mehaniku, ispitivanje materijala i konstrukcija). U Zavodu je 1963–77. djelovala i Katedra za tehničku mehaniku, a Laboratorij za tehničku mehaniku osnovan je 1920 (od 1927. dopunjen opremom za istraživanje građevnih materijala i metala, te tako zajednički dvama zavodima). Zavod je gotovo četiri desetljeća vodio K. Čališev, potom → Vasilij Andrejev i Z. Kostrenčić, a istaknuli su se i → Vilim Korošec, → Vice Šimić te → Josip Dvornik.
Zavod za materijale je, zajedno s nekoliko današnjih zavoda, počeo djelovati 1920. osnutkom Zavoda za ispitivanje gradiva (od 1930-ih Zavod za ispitivanje materijala). Nastava iz materijala bila je povezana s nastavom iz tehničke mehanike i konstrukcija pa tako tri zavoda dijele povijest. Samostalan Zavod (tada Odjel) osnovan je 1991., potom je preimenovan u Zavod za gradiva 1997., a pod današnjim imenom djeluje od 2004. Zavod je donedavno imao i dvije katedre (osnovane 1997), Katedru za istraživanje materijala i Katedru za tehnologiju materijala. Ispitivanja materijala provodila su se od 1927. u Laboratoriju za tehničku mehaniku s opremom za istraživanje građevnih materijala i metala. Samostalan Laboratorij za materijale osnovan je 1991. te radi i danas. Voditeljice laboratorija i nekadašnjih katedri bile su Dunja Mikulić, Ivana Banjad Pečur i → Dubravka Bjegović, a među pročelnicima u području materijala istaknuli su se i K. Čališev, Velimir Ukrainczyk (predstojnik Zavoda 1991–2003. i voditelj Laboratorija 1991–2000).
Zavod za prometnice razvio se iz nekadašnjih Zavoda za projektiranje i gradnju željeznica i putova (osnovao ga je → Ljubomir Peterčić 1935/36) i Zavoda za zemljane radove i tunele (→ Ivo Poletti-Kopešić 1937). Djelatnost se od 1963. odvijala u Zavodu za ceste i Zavodu za željeznice, potom 1971. u Zavodu za prometne objekte (s tri odjela: za ceste, mostove i željeznice), 1974. u jedinstvenom Zavodu za ceste i željeznice, a od 1977. u Zavodu za prometnice. Od 1930-ih djelovala je Katedra za željeznice i puteve (na čelu s → Jerkom Alačevićem). Godine 1956. osnovane su Katedra za ceste i Katedra za željeznice koje djeluju i danas. U doba kada je Fakultet djelovao unutar Instituta, Zavodu su pripadali dobro opremljeni laboratoriji za ispitivanje asfalta, stabilizacije materijala i tla, ispitivanje i kontrolu kvalitete izvedbe zemljanih radova i kolničkih konstrukcija, te za ispitivanje nosivosti i površinskih svojstava kolničkih konstrukcija, kojima se Fakultet koristio do 1991., od kada su dio IGH-a. Godine 2004. osnovan je fakultetski Laboratorij za prometnice koji do danas vodi Tatjana Rukavina. Među predstojnicima zavoda i katedri bili su → Miroslav Čabrian, → Juraj Zagoda, → Aleksandar Klemenčić, → Željko Korlaet, → Vesna Dragčević te → Stjepan Lakušić.
Zavod za matematiku započeo je s radom 1920-ih kao Zavod za opće teoretske predmete. Tijekom godina izmjenjivali su se nazivi: 1963. najprije Kabinet za matematiku potom Katedra za matematiku, 1965–74. Zavod za opće teoretske predmete, a od 1977. Zavod za matematiku (1991–97. Odjel). Prvi predstojnik Zavoda od prvoga osamostaljenja Fakulteta bio je → Vladimir Vranić. Godine 2005. uvedene su Katedra za matematičke predmete te Katedra za fiziku i Katedra za geometriju (danas spojene u Katedru za geometriju i fiziku).
Zavod za organizaciju, tehnologiju i menadžment započeo je rad 1970. kao Katedra za organizaciju građenja (ukinuta 1974). Već 1971. osnovan je i Zavod za organizaciju i tehnologiju građenja, od 1981. Zavod za organizaciju i ekonomiku građenja, a danas Zavod za organizaciju, tehnologiju i menadžment. Od 1990-ih su u Zavodu djelovale i tri katedre: za organizaciju građenja, tehnologiju građenja i društvene znanosti (poslije za organizaciju građenja, tehnologiju građenja i menadžment u graditeljstvu). Od 2004/05. u Zavodu je radio i Informatički laboratorij za organizaciju građenja (ukinut 2010-ih). Na čelu Zavoda prvih je deset godina bio Josip Klepac, a u novije doba → Mladen Radujković. Godine 2005. Zavod je pokrenuo vlastiti časopis.
Znanost i nakladništvo
Fakultet je nositelj mnogih nacionalnih i međunarodnih znanstvenih i stručnih projekata, nakladnik sveučilišnih udžbenika i priručnika te časopisa Organization, technology & management in construction: an international journal. U fakultetskoj je knjižnici oko 8800 naslova knjiga te 28 naslova časopisa. Fakultet je dobitnik mnogobrojnih nagrada, među ostalima za inovativne proizvode RUCONBAR – apsorbirajuće betonske barijere s recikliranom gumom za zaštitu od buke (u suradnji s poduzećima Beton- Lučko i Gumiimpex-GRP) i ECO-SANDWICH® – montažni zidni paneli (u suradnji s Arhitektonskim fakultetom i poduzećima Beton – Lučko, Eurco i Knauf Insulation), te za inovativna rješenja Zagreb 21–CCT – sustav pričvršćenja tramvajskoga kolosijeka za smanjenje vibracija i povećanje otpornosti na lutajuće struje, kao i BRIDGE SMS – inteligentno rješenje za ocjenu i upravljanje rizikom od erozije na mostovima i u vezi s tim WILD (akronim od negl. Weather Information Logging Device) – inovativno rješenje za nadzor vremenskih uvjeta.
Tehnički fakulteti 1919.–1994. Monografija u povodu 75. obljetnice osnutka Tehničke visoke škole u Zagrebu. Zagreb, 1994.
Građevinski fakultet 1962 – 2012. Zagreb, 2012.
Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet
Kraljevska tehnička visoka škola u Zagrebu (1919)
Tehnička visoka škola u Zagrebu (1919–1926)
Tehnički fakultet (1926–1956)
Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet (1956–1962)
Građevinski fakultet (1962–1977)
OOUR Fakultet građevinskih znanosti (1977–1991)
Građevinski fakultet (od 1991)
Andročec, Vladimir,
Androić, Boris,
Anđelić, Milutin,
Aničić, Dražen,
Bićanić, Nenad,
Bjegović, Dubravka,
Božičević, Josip,
Broz, Rudolf,
Čabrian, Miroslav,
Čališev, Konstantin,
Draganić, Vojislav,
Dragčević, Vesna,
Dujmović, Darko,
Dvornik, Josip,
Džeba, Ivica,
Ekl, Božidar,
Erega, Jure,
Erlih, Eugen,
Gjurović, Miroslav,
Ivančić, Marijan,
Jović, Vinko,
Karač, Zlatko,
Kiričenko, Aleksandar,
Klemenčić, Aleksandar,
Knežević, Grozdan,
Korlaet, Željko,
Korošec, Vilim,
Kostrenčić, Zlatko,
Krstulović, Boris,
Lakušić, Stjepan,
Marić, Zvonimir,
Marušić, Josip,
Milčić, Vuk,
Nikšić, Radovan,
Nonveiller, Ervin,
Prager, Andrija,
Pršić, Marko,
Radić, Jure,
Radujković, Mladen,
Simović, Veselin,
Sipos, Laszlo,
Sorić, Zorislav,
Sršen, Mate,
Szavits Nossan, Stjepan,
Szavits-Nossan, Antun,
Šimić, Vice,
Šolc, Aleksandar,
Šram, Stanko,
Tedeschi, Stanislav,
Tomičić, Ivan,
Tonković, Krunoslav,
Vranić, Vladimir,
Vrkljan, Zvonimir,
Werner, Otto,
Zagoda, Juraj,
Žagar, Zvonimir,
Žugaj, Mladen