Radić, Jure (Makarska, 15. IX. 1953 – Zagreb, 10. IX. 2016), građevinski inženjer, istaknuti konstruktor i mostograditelj.

Diplomirao je 1977. te doktorirao 1987. disertacijom Prilog analizi utjecaja korisnih opterećenja grednih mostova (mentor → K. Tonković) na → Građevinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio od 1977., od 1996. u zvanju redovitoga profesora. Predavao je kolegije Uvod u graditeljstvo, Mostovi, Masivni mostovi, Konstrukcije i dr. Bio je prodekan (1989−91), predstojnik Odjela za konstrukcije (1991−97) te predstojnik Zavoda za konstrukcije (1997−2007) i dugogodišnji pročelnik Katedre za mostove (1988–2016) Fakulteta. Nastavu je držao i na Građevinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Znanstveno i stručno bavio se mostogradnjom i betonskim konstrukcijama, temama ocjene pouzdanosti postojećih mostova, graničnim stanjima i održivošću mostova, unapređivanjem nosivih struktura mostova te modeliranjem trajnosti lučnih mostova. Bio je inicijator i voditelj velikih strateških projekata i poslijeratne obnove, među kojima se posebno ističu Maslenički most na autocesti A1 preko Masleničkog ždrila (1997), most dr. Franja Tuđmana preko Rijeke dubrovačke (2002), vijadukt Mirna na Istarskome ipsilonu (2005), Most Krka na autocesti A1 (2005) i most preko Rječine na južnome kolniku riječke zaobilaznice (2010). Također, jedan je od autora rješenja novoga putničkog terminala Zračne luke Franjo Tuđman u Zagrebu otvorenoga 2017.

Uz rad na zagrebačkom Građevinskom fakultetu znatan trag ostavio je u gospodarstvu i politici. U → Institutu građevinarstva Hrvatske bio je član Znanstvenoga vijeća (od 2004), predsjednik Nadzornog odbora (2004−07) te direktor, odn. predsjednik Uprave (2007−14). Bio je potpredsjednik Vlade i ministar razvitka i obnove (1994−2000), glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (1992–94) te predsjednik Državnoga povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama (1993–98) i Državnoga povjerenstva za uspostavu hrvatske vlasti u Podunavlju. Bio je član niza društava, saveza, znanstvenih te stručnih i upravnih odbora, odn. predsjednik → Hrvatskog inženjerskog saveza; sv. 4 (1995–2011), glavni tajnik (1983−88) i predsjednik (1989−2016) Hrvatskoga društva građevinskih konstruktora, utemeljitelj i predsjednik Upravnog vijeća (1993–98) te član Znanstvenoga vijeća (od 2005) u Hrvatskom institutu za mostove i konstrukcije (HIMK), i dr. Autor je sedam knjiga i devet udžbenika i priručnika te 24 poglavlja u različitim drugim izdanjima, od kojih se ističu knjige Mostovi (2002), Konstruiranje mostova (suautori A. Mandić i G. Puž, 2005), Uvod u graditeljstvo (2016). Dobitnik je Godišnje nagrade za znanost RH (2004).