Marić, Zvonimir (Posušje, 1. IV. 1944), građevinski inženjer i stručnjak za betonske mostove.

Na Građevinskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1968. i doktorirao 1982. disertacijom Nosivost armiranobetonskih greda presjeka T pod djelovanjem savijanja, torzije i poprečne sile. Nakon što je diplomirao radio je u zagrebačkom poduzeću Hidrotehna. Od 1970. bio je zaposlen u Odsjeku za mostove Instituta građevinarstva Hrvatske u Zagrebu, gdje je bio voditelj tog odsjeka 1986–89. Usavršavao se od 1975/76. na Građevinskom fakultetu Tehničkoga sveučilišta u Budimpešti. Spajanjem Instituta i Građevinskoga fakulteta, postao je docentom Fakulteta 1983. i izvanrednim profesorom 1988. Na Fakultetu je do 1991. predavao kolegije Masivni mostovi te Betonske konstrukcije. Godine 1998. postao je generalnim konzulom RH u Pečuhu. Nakon povratka iz Pečuha 2002. vratio se u Institut, a 2004. prešao je na Građevinski fakultet u Osijeku, gdje je izabran u zvanje redovitoga profesora. Predavao je kolegije Mostovi I, Mostovi II te Prednapeti beton. Umirovljen je 2014. Autor je knjige Mostovi I (2016). Izradio je proračune nosivih konstrukcija više mostova, nadvožnjaka i vijadukata, a na vijaduktima Mrzlići na Istarskome ipsilonu (1988) i Jamani na brzoj cesti Solin–Klis (1990) prvi je u hrvatskoj mostogradnji primijenio djelomično prednapinjanje. Osnivač je hrvatskog ogranka Međunarodnoga društva za prednapeti beton kojega je bio prvi tajnik 1992–98. Urednik je časopisa Glasnik hrvatskog diplomatskog kluba od 2011.