Nonveiller, Ervin (Trst, 27. VII. 1910 – Zagreb, 3. XI. 1999), građevinski inženjer, stručnjak za geotehniku, posebice za izgradnju brana.

Diplomirao je 1932. na Tehničkoj visokoj školi u Beču (TH Wien), te doktorirao 1957. disertacijom Stabilnost nehomogenih nasipa na ljubljanskom tehničkom fakultetu. Radio je u raznim građevinskim poduzećima na poslovima niskogradnje do odlaska u partizane 1944. Od 1945. vodio je Odsjek za mostove pri Ministarstvu građevina NR Hrvatske, od 1946. bio je tehnički direktor i potom direktor GP Hidroelektra, od 1951. radio je u poduzeću Elektroprojekt, a od 1952. bio je voditelj Odjela za mehaniku te od 1965. direktor instituta Geoexpert poduzeća Geotehnika u Zagrebu. Godine 1961. postao je izvanrednim, a 1965. redovitim profesorom na → Građevinskome fakultetu u Zagrebu. Predavao je kolegije Geomehanika, Geomehanika i fundiranje, Mehanika tla i temeljenje i dr. Bio je dugogodišnji predstojnik Zavoda za geotehniku (1965−81) te dekan (1966–68) Fakulteta. Umirovljen je 1981. Predavao je i na sveučilištima u Perugi i Rimu (1979).

Najveći dio stručnog i znanstvenog djelovanja posvetio je području geotehnike. Usavršio je metode računanja stabilnosti kosina nasutih brana složenih presjeka, što je pridonijelo racionalizaciji projekata i unapređenju metodologije injektiranja pri gradnji brana. Među važnijim su mu projektima velike nasute brane Peruča, Lokvarka i Sklope u Hrvatskoj, Kazaginac i Podgradina u BiH te Mahabad u Iranu. Objavio je devet monografija i udžbenika, među kojima Injektiranje tla (1970), Nasute brane − Projektiranje i građenje (1983), Kliženje i stabilizacija kosina (1987), te posebice udžbenik Mehanika tla i temeljenje građevina (1979., 1981. i 1990). Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Građevinar (1956–75). Bio je saborski zastupnik (1969–74) i član Izvršnoga vijeća SRH (1969–71). Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad »Nikola Tesla« (1974) i Nagrade za životno djelo (1978).