Čabrian, Miroslav (Zagreb, 8. VIII. 1914 – Zagreb, 25. III. 1969), građevinski inženjer i stručnjak za željeznice.

Diplomirao je 1939. na Građevinskom otsjeku Tehničkog fakulteta (→ Građevinski fakultet) u Zagrebu te doktorirao 1944. na Tehničkoj visokoj školi u Beču (danas TU Wien) disertacijom Die günstigste Neigung der Eisenbahnen. Bio je prvi u nas doktor znanosti iz područja željeznica. Započeo je karijeru radeći na gradnji autoceste kraj Hannovera 1939., potom je radio na izgradnji pruge Črnomelj–Vrbovsko. Na Tehničkome fakultetu radio je od 1941., od 1963. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Projektiranje i građenje željeznica, Željeznički gornji stroj i Kolodvori. Od 1963. bio je voditelj Katedre za željeznice i predstojnik Zavoda za željeznice, prodekan 1964–66. te dekan 1962–64. i 1968–69. Osim na Fakultetu, radio je u službi Željezničke uprave u Zagrebu od 1944., od 1955. kao vanjski suradnik Glavne direkcije. Nakon II. svj. rata radio je na obnovi porušenih pruga i mostova. Osmislio je rješenja za mnoga željeznička čvorišta te lučka i željeznička postrojenja u Zagrebu, Zadru, Sarajevu, Vinkovcima, Sisku, Čakovcu, Rijeci, Karlovcu, Dubrovniku, Ljubljani, Zenici i Splitu. Bavio se dimenzioniranjem teretnih vlakova, troškovima i projektiranjem željezničkih postrojenja, sigurnošću u željezničkom prometu, gradskom i prigradskom željeznicom te građenjem uličnih čvorišta. Zaslužan je za uvođenje vozne dinamike u nastavu, podignuvši je na razinu znanstvene discipline. Autor je udžbenika Željeznička vozila i vozna dinamika (1950) te skripta Željeznice 1: vođenje linija (šest izdanja 1956–77) i Osnovi mehanike vođenja, željeznički gornji stroj (1960). Dobitnik je Zlatne plakete JAZU-a 1969.