Werner, Otto (Ruma, Srbija, 29. IV. 1908 – Zagreb, 5. XI. 1981), građevinski inženjer, stručnjak za teoriju konstrukcija, konstruktor Wernerove ljuske.

Diplomirao je 1931. te doktorirao 1941. disertacijom Prilog izračunavanju upetosti ploče zbog torzionog otpora nosača kod monolitnih željeznobetonskih konstrukcija na Tehničkome fakultetu (→ Građevinski fakultet) u Zagrebu. Radio je na Građevinskom odjelu istoga fakulteta kao asistent 1933–36., potom u tvornici cementa u Podsusedu 1941–46., a od 1946. u Arhitektonskom projektnom zavodu Plan u Zagrebu. Od 1954. je ponovno radio na Građevinskom odjelu Tehničkoga fakulteta, od 1959. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Teorija konstrukcija, Građevna statika, Tehnička mehanika, Ispitivanje materijala i konstrukcija, Betonske konstrukcije i dr. Bio je predstojnik Zavoda za betonske konstrukcije (1965−67), Zavoda za građevnu statiku i betonske konstrukcije (1968−70), Zavoda za konstrukcije (1971−74) te Zavoda za statiku, beton i visokogradnje (1974−77) Fakulteta. Umirovljen je 1977.







Znanstveno i stručno bavio se tehničkom mehanikom i teorijom konstrukcija, te je autor mnogih vrijednih konstruktorskih rješenja, posebice vezanih uz tvornice cementa (u Podsusedu, Beočinu, Splitu; na Réunionu; u Brazilu, Mauricijusu, Keniji, Nigeriji, Venezueli, i dr.). Izvorno njegova konstrukcija, poznata pod nazivom Wernerova ljuska, proizašla iz teorijske analize djelovanja cilindričnih ljusaka, posebice kratkih cilindričnih ljusaka kojima i pripada, izvedena je prvi put u Zagrebu na hali E tvornice Rade Končar kao krovna konstrukcija, a zatim na mnogim objektima u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je Nagrade za životno djelo 1977.