Andrejev, Vasilij (Nižne-Čirsk, Rusija, 3. III. 1904 – Zagreb, 16. VIII. 1988), građevinski i geodetski inženjer, stručnjak za mehaniku konstrukcija.
Diplomirao je 1929. geodeziju te 1934. građevinarstvo na Tehničkome fakultetu (→ Građevinski fakultet) u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1952. disertacijom Prilog teoriji oscilacija krute ploče i njezinoj primjeni na proračun dinamički opterećenih temelja. Od 1935. radio je na izgradnji željezničkih i cestovnih prometnica u Hrvatskoj i Sloveniji. Od 1946. bio je zaposlen na zagrebačkome Tehničkom fakultetu gdje je u zvanje redovitoga profesora izabran 1957. Predavao je kolegije Građevinarstvo, Mehanika, te Dinamika konstrukcija i Teorija oscilacija i vibracije koje je i uveo u nastavu. Bio je predstojnik Zavoda za tehničku mehaniku (1963−71), dekan (1964−66) te prodekan (1966−68) Građevinskoga fakulteta u Zagrebu. Umirovljen je 1974. Predavao je i na drugim studijima u Sarajevu, Banjoj Luci, Zagrebu, Splitu te na Vojnoj tehničkoj školi u Karlovcu.
Znanstveno i stručno bavio se tehničkom mehanikom i dinamikom konstrukcija. Ističu se njegovi projekti dimenzioniranja temelja za strojeve tvornica Đuro Đaković u Slavonskom Brodu, Tvornice papira u Zagrebu i Ivangradu (danas Berane, Crna Gora), Organsko-kemijske industrije u Zagrebu te projekt sanacije Masleničkoga mosta. Bio je mentor mnogim nastavnicima mehanike na Građevinskom, Arhitektonskom i Geodetskom fakultetu u Zagrebu te na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od osnivača Jugoslavenskoga društva za mehaniku 1954 (→ Hrvatsko društvo za mehaniku; sv. 4). Uz mnoštvo objavljenih radova i skripta, autor je sveučilišnih udžbenika Mehanika I: Statika (1969), Mehanika II: Kinematika (1971), Mehanika III: Dinamika (1973).
N. Čubranić: ANDREJEV, VASILIJ. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 125.