Knežević, Grozdan (Makarska, 8. VI. 1928 – Zagreb, 8. VII. 2008), stručnjak u području stambene i javne izgradnje.

Diplomirao je 1953. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (od 1962. → Arhitektonski fakultet) u Zagrebu, gdje je 1980. doktorirao disertacijom Apsolutna i relativna fleksibilnost u organizaciji stana. Završivši studij, radio je kao projektant u vojnome projektnom birou, a od 1958. kao projektant, samostalni urbanist i voditelj Odjela za industrijska područja u → Urbanističkom zavodu grada Zagreba. Od 1963. predavao je u Tehničkoj građevinskoj školi, a od 1967. bio je direktor Projektnoga biroa poduzeća → Industrogradnja. Od 1971. bio je profesor i voditelj Zavoda za investicijsko-tehničku dokumentaciju u Višoj tehničkoj školi, a od 1977. viši predavač u Zavodu za zgradarstvo na Fakultetu građevinskih znanosti (→ Građevinski fakultet u Zagrebu). Na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu radio je od 1980. do umirovljenja 1995., od 1985. u zvanju redovitoga profesora. U okviru Katedre za projektiranje bio je nositelj kolegija Stambene zgrade, Arhitektonsko projektiranje, Primjena računala u arhitekturi i dr. Godine 1994. osnovao je vlastiti projektni biro KG-Projekt.

Autor je pedesetak projekata različitih namjena, ponajviše stambenih, poslovnih, odgojnih i obrazovnih zgrada. Među izvedbama u Zagrebu ističu se: Škola učenika u privredi građevinske struke (1961., s I. Kordišem) i Viša tehnička građevinska škola (1963., s I. Kordišem) u Aveniji Većeslava Holjevca 13–17, stambeni neboderi u Čazmanskoj ulici 2 i 4 (1968), poslovni toranj Industrogradnje na Savskoj cesti 60 (1968–72), dječji vrtići na Gagarinovu šetalištu 10 (1981) i u Ruždjakovoj ulici 7 (1982), stambene zgrade na Savskoj cesti 81–87 (1974), Ksaverskoj 13–15 (1975), Mlinarskoj 18 (1983), u Rogozovoj ulici 2–12 i 14–20 (1984) i Rugvičkoj 5 (1996–98), poslovno-stambene zgrade u Ilici 164 (1984) i Medvedgradskoj 43 (1996–98), urbana vila na Tuškancu 37 (1996–2001), poslovna zgrada koncerna Agram na raskrižju Slavonske avenije i Avenije Većeslava Holjevca (2006). Među ostvarenjima izvan Zagreba važnija su: robna kuća (1971) i škola (1975) u Kninu, dječji vrtić u Josipovcu (1996–98), škola u Đeletovcima (2000) i dr. Stručne rasprave objavljivao je u časopisima Arhitektura i Čovjek i prostor, autor je udžbenika Stambene i javne zgrade (s I. Kordišem, 1972) i Višestambene zgrade (1986). Bio je predsjednik Saveza arhitekata Hrvatske (→ Udruženje hrvatskih arhitekata) 1985–89. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, među ostalima »Vladimir Nazor« (godišnja 1972., za životno djelo 1993) i »Viktor Kovačić« (godišnja 1975., za životno djelo 1992).