Marasović, Tomislav (Split, 15. IX. 1929), povjesničar umjetnosti, bavi se istraživanjima povijesti Dioklecijanove palače u Splitu, starohrvatske arhitekture u Dalmaciji te teorijom i praksom zaštite spomenika.

Diplomirao je 1955. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1958. disertacijom Šesterolisni tip u arhitekturi ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji. Završio je 1966. specijalistički studij arhitektonske konzervacije u Međunarodnom istraživačkom centru za konzervaciju i restauraciju kulturne baštine u Rimu, gdje je predavao 1970–97. Od 1956. do 1980. radio je u Odjelu za graditeljsko nasljeđe Urbanističkoga projektnoga biroa u Splitu (→ Urbanistički zavod Dalmacije) te bio redoviti profesor na splitskom odjelu Filozofskoga fakulteta u Zadru (poslije Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu) kojega je bio dekan 1983–85., te na Umjetničkoj akademiji u Splitu od 1997. do umirovljenja 1999. Pokrenuo je i od 1975. vodio splitski poslijediplomski studij graditeljskoga nasljeđa → Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu. Bio je gostujući profesor na sveučilištima Sorbonne, Columbia i Berkeley.

Posvećen je istraživanju i zaštiti Dioklecijanove palače, njezinu urbanizmu i stambenom graditeljstvu te povijesnomu razvoju od antičke carske rezidencije do srednjovjekovnoga grada; o njoj je objavio knjige Istraživanje i uređenje Peristila Dioklecijanove palače u Splitu 1956–1961 (s J. Marasovićem i B. Gabričevićem, 2014) i Dioklecijanova palača (1982., 1994). Istaknuo se i istraživanjem predromaničke arhitekture u Dalmaciji (Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, 1994). Obradio je cjelokupan korpus dalmatinske predromaničke arhitekture po regijama, detaljno se posvetivši pojedinačno svakoj građevini (Dalmatia praeromanica, I–IV, 2008–13). Snažno se zauzimao za revitalizaciju starih urbanih središta i spomenika, promičući i implementirajući ideje tzv. aktivne zaštite (Aktivni pristup graditeljskom nasljeđu, 1985) te je napisao prvi hrvatski pregled povijesti zaštite spomenika (Zaštita graditeljskog nasljeđa, 1983). Mnogobrojne članke objavio je u časopisima Peristil, Arhitektura i urbanizam, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Arhitektura, Čovjek i prostor, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, i dr. Bio je supokretač časopisa Urbs (1957) i njegov glavni urednik (1965–77). Autor je udžbenika Kulturna baština (1–2, 2001–02) te mnogih popularnih izdanja i vodiča o Splitu (1997) i hrvatskoj obali Jadrana (1988., 1993). Od 2000. je professor emeritus Sveučilišta u Splitu. Dobitnik je državnih nagrada »Božidar Adžija« (1986), te »Vladimir Nazor« (1999) i »Vicko Andrić« (2014) za životno djelo.