Jurković, Sonja (Zagreb, 26. I. 1942), pejzažna arhitektica i urbanistica.

U Zagrebu je diplomirala 1966. na Arhitektonskome fakultetu, magistrirala 1976. na Poljoprivrednome fakultetu radom Zelenilo – prostorna vrijednost grada, te doktorirala 1994. na Arhitektonskome fakultetu disertacijom Prilog općoj teoriji oblikovanja parkova na primjeru kompozicije perivoja Maksimir (mentor: → A. Marinović-Uzelac). Bila je zaposlena 1968–71. pri općini Zaprešić, a od 1971. na Katedri za urbanizam Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu, od 2003. u zvanju redovite profesorice. Bila je nositeljica kolegija Urbanizam II, Urbanističko planiranje I–IV, Vrtna umjetnost I i dr. te voditeljica poslijediplomskoga studija Prostorno planiranje, urbanizam i parkovna arhitektura (od 2000). U Zagrebu je predavala i na Agronomskome i Građevinskome fakultetu. Umirovljena je 2007.







Bavi se prostornim planiranjem, urbanizmom i pejzažnom arhitekturom. Kao suradnica i autorica radila je na više domaćih i međunarodnih projekata (zagrebački park Maksimir 1989–90; prostorni i urbanistički planovi kanala Dunav–Sava 1996., Županije istarske 1998., Rijeke 1999–2002., Labina i Makarske 2001–02; idejna rješenja gradskoga parka u Velikoj Gorici 1989., parka Mihanović u Klanjcu 1990., parka Grič u Zagrebu 1995; izvedbeni projekt za spomen-park Lovrinac u Splitu 1980). Projektantica je sportske Višenamjenske dvorane Žatika u Poreču (2008., sa S. Gašparović, N. Martinčić i T. Peraković), osobite po izražajnoj arhitekturi i uklopljenosti u pejzaž. Autorica je knjiga Maksimir (s O. Maruševski; 1992., englesko i njemačko izdanje 1993), Park ostvarenje sna (2012) i Obazrivo s prostorom (2018), te više zagrebačkih izložbi i pratećih kataloga. Bila je predsjednica → Hrvatskoga društva krajobraznih arhitekata 1992–97. Članica je HATZ-a od 2002.