Kollenz, Miroslav (Karlovac, 5. V. 1926 – Zagreb, 24. XI. 1997), arhitekt i urbanist, bavio se posebice projektiranjem groblja i pratećih objekata.

Diplomirao je 1952. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu, gdje se 1970. habilitirao radom Urbanističko i arhitektonsko oblikovanje groblja. Kao stipendist danske vlade 1961–62. proveo je na Urbanističkom odjelu Kraljevske danske akademije lijepih umjetnosti u Kopenhagenu. Od 1952. radio je u Urbanističkom institutu NRH, a 1953–55. u Arhitektonskom projektnom birou Rašica u Zagrebu. Na zagrebačkom Arhitektonskome fakultetu bio je zaposlen od 1956. do umirovljenja 1991., u zvanju redovitoga profesora od 1988. Bio je predstojnik Zavoda za urbanizam (1983–86), te Poslovodnog odbora Arhitektonskoga fakulteta (1986–91). U okviru Katedre za urbanizam bio je nositelj kolegija Osnove urbanizma, Urbanističko planiranje, Komunalna tehnika gradova i dr. Izradio je urbanističke planove Nikšića (1958., s J. Seisselom i B. Milićem), Varaždina (1960., s D. Boltarom), Trpnja (1961) i Ludbrega (1963., s D. Boltarom), te provedbene planove zagrebačkih naselja Travno (1972) i Kotarnica – Sjeverno Špansko (1976), te centra Vrbovskoga (1983., s M. Kranjcom). Posvetio se projektiranju groblja i pratećih sadržaja na grobljima. Među važnijim su ostvarenjima Centralno groblje u Novom Sadu (1966., s J. Seisselom i S. Seissel), gradsko groblje Lovrinac u Splitu (1977), u Zagrebu Gaj urni Krematorija na Mirogoju (1980), gradska groblja Odra (1981) i Markovo polje (1995). Autor je spomen-parkova na temu II. svj. rata u Brdovcu i Pluski kraj Zaprešića (oba 1982), na Lovrincu u Splitu i u Jankovečkoj šumi kraj Samobora (oba 1983) te javnoga gradskoga parka u Splitu (1976). Stručne članke iz područja urbanizma objavljivao je u časopisima Čovjek i prostor, Arhitektura, Hortikultura i Svjetlo.





