Rašica, Božidar (Boško) (Ljubljana, 28. XII. 1912 – Zagreb, 13. IX. 1992), arhitekt, scenograf i slikar, predstavnik modernih nazora u arhitekturi nakon II. svj. rata.
Studij arhitekture upisao je u Rimu 1932., nastavio ga je u Beogradu (1933–35) i Varšavi (1936–37), a diplomirao je 1942. u Zagrebu na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet). Tijekom studija projektirao je samostalno i surađivao s Ivanom Zemljakom, Stjepanom Hribarom, Dragom Iblerom i Nikolom Dobrovićem. Od 1939. radio je u Odsjeku za regulaciju grada zagrebačkoga Gradskog poglavarstva, a 1948–51. kao glavni projektant u birou Ministarstva unutrašnjih poslova. Preko Zadruge Arhitekt 1952–54. djelovao je kao samostalni projektant. Arhitektonski projektni biro Rašica osnovao je 1954. Od 1966. do umirovljenja 1982. predavao je na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, od 1972. u zvanju redovitoga profesora. U okviru Katedre za arhitektonsko projektiranje bio je nositelj kolegija Arhitektonsko projektiranje, Arhitektura društvenih zgrada, Arhitektura stambenih zgrada, Zgrade za kulturu i slobodno vrijeme i dr. Bio je dekan Fakulteta 1978–79. Godine 1974–78. na Saobraćajnom studiju pri Građevinskome fakultetu u Zagrebu (→ Fakultet prometnih znanosti; sv. 1) predavao je kolegij Vizualne komunikacije. Bio je profesor i u Školi primijenjene umjetnosti (→ Škola primijenjene umjetnosti i dizajna; sv. 2) te na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu.
U nizu svojih projekata provodio je analizu dosljedne primjene racionalnog sustava modula kao podloge jasnoći oblikovnog ritma korpusa – od kuća za individualno i kolektivno stanovanje, škola, poslovnih zgrada, izložbenih paviljona, kazališta do urbanističkih planova. Među izvedbama u Zagrebu ističu se kuće za ljetovanje u Šestinama (1932) i Mlinovima (1942), stambena zgrada Exportdrva u Vukovarskoj ulici 62a–d (1953), osnovna škola u Mesićevoj 35 (1953), poslovna zgrada Jugonafte (kasnije Hrvatska elektroprivreda) u Vukovarskoj 37 (1954–56), dvije višestambene zgrade u Tenžerinoj 1–15 (1954–56), poslovna zgrada Jadran-filma (poslije Croatia Lloyda, danas poliklinike Croatia) u Vukovarskoj 62 (1956), te paviljoni Mašinogradnje (1957), Njemačke (1964), Slovenijalesa (1969), Prehrambene industrije Jugoslavije (1975), kao i kongresna dvorana i restoran (1969) na Zagrebačkom velesajmu. Vrijedna ostvarenja stambene arhitekture čine i zgrade u Zadru – u Ulici Zadarskoga mira 1358. 22 i Mrganićevoj 1, 3, 5, 6, 8, 10 (1959), u ulicama Zore dalmatinske, Dalmatinskog sabora i Papafavinoj (1961) te Širokoj 14 (1966), u Makarskoj na Obali kralja Tomislava 6 (1959). Godine 1958. projektirao je tri vile u Ženevi, izradio idejne studije za poslovno-stambenu zgradu u Milanu i vilu kraj Washingtona. Radio je na urbanističkom planu Sarajeva (1946), regulaciji Zadra (1946., 1957., 1961), arhitektonsko-urbanističke studije turističkih građevina u Biogradu na Moru (1967) i arhitektonsko-urbanistički plan Vrsara (1971). Izveo je adaptaciju kazališta Gavella (1954) i Hrvatskoga narodnog kazališta (1966–68) u Zagrebu te Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu (1970–80). Od 1983. radio je na projektima adaptacije tvrđave Revelin u Dubrovniku.
Osim arhitekturom bavio se i slikarstvom i scenografijom. Autor je velikoga broja slikarskih radova i jedan od članova likovne grupe → EXAT 51. Izlagao je u Salonu Réalités Nouvelles u Parizu, te u Beogradu, Zagrebu, Rijeci, Dubrovniku, Milanu, Londonu i Ženevi. Izradio je scenografije za mnogobrojne domaće i svjetske pozornice – u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Puli, Trstu, Londonu, Berlinu, New Yorku, Parizu i Tokyju. Retrospektivna izložba njegovih scenografskih i slikarskih radova priređena je 1983. u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među ostalim odlikovanja premijera francuske vlade »Palmes Académiques« za zasluge u širenju francuske kulture (1976), te nagrada »Vladimir Nazor« (1978) i »Viktor Kovačić« (1980) za životno djelo. Dopisni je član HAZU-a od 1992.
Arhitektura u suputništvu sa slikarstvom i scenografijom (razgovor s prof. Božidarom Rašicom). Čovjek i prostor, 26(1979) 8(317), str. 14–16.
V. Marsić: Rašica – slikar, arhitekt, scenograf. Život umjetnosti, 52–53(1993) 1, str. 36–43.
V. Marsić, P. Selem, Z. Maković: Božidar Rašica. Arhitektura, scenografija, slikarstvo, pedagoški i znanstveni rad. Zagreb, 2009.
Nacionalni arhivski informacijski sustav, Božidar Rašica
RAŠICA, BOŽIDAR (BOŠKO). Hrvatska enciklopedija, sv. 9, 2007., str. 208.
Fakultet prometnih znanosti,
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna,
Tehnički fakultet u Zagrebu
Nagrada »Viktor Kovačić«,
Odlikovanje premijera francuske vlade »Palmes Académiques«