Šerbetić, Berislav (Busovača, BiH, 2. VI. 1935 – Zagreb, 15. VIII. 2017), arhitekt, zapažen po značajnim ostvarenjima javnih i stambenih zgrada, memorijalne arhitekture te središnjih gradskih pješačkih zona.

Diplomirao je 1959. na Arhitektonskom odsjeku Arhitektonsko-građevinsko-geodetskoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet) u Zagrebu. Od 1960. bio je zaposlen u arhitektonskome birou Ostrogović u Zagrebu (poslije Centar 51), gdje je 1968–69. radio u sklopu UN-ova projekta Južni Jadran na planu turističkoga naselja Babin kuk u Dubrovniku, koji je 1972–73. razrađivao s → Mihajlom Kranjcom u birou Edwarda Durella Stonea u New Yorku. Od 1977. radio je kao samostalni projektant u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu, na kojem je od 1993. bio predavač, a od 1996. izvanredni profesor. Predavao je kolegije Arhitektonsko projektiranje, Zgrade socijalnog smještaja i dr.







Kao plodan praktičar, autor je ili suautor dvjestotinjak arhitektonskih izvedbi i projekata. Na spoju tradicije modernističkoga oblikovanja zagrebačke škole i globalnih arhitektonskih utjecaja projektirao je više značajnih arhitektonskih ostvarenja. Među njima se ističu stambeni sklop s tri nebodera na Vrbiku u Zagrebu (tzv. Rakete; 1968., s → V. Richterom i dr.), Spomen-dom boraca Narodnooslobodilačkog rata i omladine u Kumrovcu kao prethodnik ostvarenja hrvatskog kritičkog regionalizma (1974., s I. Filipčićem), sportsko-poslovni sklop Cibone u kojem su poslovni neboder i sportska dvorana sjedinjeni s elementima trga i pješačkoga pasaža (1987., s → M. Hržićem i → I. Pitešom), zgrada Hrvatske radiotelevizije na Prisavlju – blok 10 (1987) i 30 (1998), sportska dvorana Peščenica (1987) u Zagrebu, i dr. Istodobno je izrađivao projekte uređenja središnjih zagrebačkih gradskih trgova i pješačke zone dajući im današnji izgled: Trg Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića) i prolaz Harmica (1987., s M. Kranjcom i → B. Silađinom), Trg Petra Preradovića (1995., s M. Kranjcom). Suautor je i monumentalnog arhitektonsko-spomeničkoga kompleksa Spomenika ustanka naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori (1981., s V. Bakićem), projekta obnove Medvedgrada s memorijalnim obilježjem (1998., s M. Hržićem i → A. Vulinom) te adaptacije i uređenja interijera Muzeja Mimara u Zagrebu (1985–87., s M. Kranjcom, I. Pitešom i → M. Salajem). Bio je predsjednik Društva arhitekata Zagreba 1973–77. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« (1974), Republičke (1974) i Savezne (1988) nagrade Borbe, Velike nagrade Zagrebačkog salona (1979) te Nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo (2017).





